Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu vjesnika

Stručni skupovi

Tijekom 2006. godine održan je velik broj vrlo kvalitetnih stručnih skupova. Ovdje prikazujemo sažetke samo nekih od njih.

5. hrvatski kongres medicinskih biokemičara
Poreč, 18. do 22. listopada 2006.

Manuela Lovrić, HZTM

5. hrvatski kongres medicinskih biokemičara s međunarodnim sudjelovanjem održan je u Poreču od 18. do 22. listopada 2006. pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske gospodina Stjepana Mesića.

Predkongresni simpozij "Laboratorijska medicina u 21. stoljeću" bio je posvećen obilježavanju 40 godina rada prof.dr. Ane Stavljenić-Rukavina, našeg suvremenog znanstvenika i stručnjaka svjetskog razmjera u području medicinske biokemije i laboratorijske medicine, čime joj je Hrvatsko društvo medicinskih biokemičara odalo posebno priznanje za životno djelo.

Počasni gost i predavač bila je predsjednica IFCC (International Federation of Clinical Chemistry) prof.dr. Jocelyn Hicks, a u ime Ministra znanosti, obrazovanja i sporta RH prof.dr. Dragana Primorca skupu se obratio dr. Izet Aganović.

Kongres je obuhvatio 11 simpozija s 85 predavača, 23 posterske teme obuhvaćene u 136 postera, 5 znanstvenih radionica, 3 industrijske radionice, 4 plenarna predavanja te izložbeni prostor vodećih tvrtki u području laboratorijske dijagnostike.

Teme znanstvenog programa bile su harmonizacija u laborarorijskoj medicini, trombociti, međulaboratorijske usporedbe, edukacija medicinskih biokemičara, laboratorijska medicina zasnovana na dokazima, automatizacija i nove tehnologije, kardiovaskularne bolesti, tumorski biljezi i molekularna dijagnostika, pedijatrijska medicina, genske bolesti, biljezi bolesti krvožilnog sustava, D-dimeri, novi hematološki parametri, koštani biljezi, toksikologija i farmakogenetika, autoimune i alergijske bolesti te šećerna bolest.

Izuzetno kvalitetan kongres pratilo je više od tristo sudionika. Predavanja i diskusije prekinuli smo šetnjom kroz prošlost, Alejom glagoljaša, saznali nešto više o glagoljici, starom hrvatskom pismu, družili se i razmijenili nova iskustva i znanja.

Prvi hrvatski simpozij o tkivnom bankarstvu
Zagreb, 25. listopada 2006.

Zrinka Kruhonja Galić, HZTM

U Zagrebu je dana 25. listopada 2006. u prostorijama HLZ u organizaciji AMZH, a pod pokroviteljstvom MZSS i MZOŠ održan "Prvi hrvatski simpozij o tkivnom bankarstvu". Skupu je prisustvovalo 15 predavača i oko 30-ak slušača.

Cilj i svrha simpozija bio je steći uvid u postojeće stanje na području tkivnog bankarstva u RH i predložiti smjernice za unapređivanje te djelatnosti.

Nakon uvodnog dijela, dr Bušić je ispred MZSS govorila o novim hrvatskim propisima na ovom području, te kako je legislativa većinom usklađena s legislativom EU (osim za područje reproduktivnih stanica) u čemu je RH ispred Slovenije koja je članica EU. Treba raditi na implementaciji tih zakona i podzakonskih propisa.

Prof.dr.sc. Kalenić govorila je o mikrobiološkoj ispravnosti tkiva, te o ograničenosti bolničkih dijagnostičkih laboratorija s obzirom na ograničena sredstva i o nužnosti da ta testiranja provodi Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu kao ustanova koja već ima laboratorij orijentiran na screening davatelja, pa tako koristi testove visoke osjetljivosti, testove od najmanje 2 različita proizvođača, potvrdne testove visoke specifičnosti te molekularne testove. Kao prednost navela je i radno vrijeme HZTM (24h) i potrebu za centralizacijom takvih testiranja u 4 regionalna centra za cijelu RH.

Prim.mr.sc. Nasić pokazala je iscrpan obrazac evidencije nadzora kvalitete u tkivnim bankama. Tijekom rasprave govorilo se o potrebi osnutka nacionalne profesionalne agencije za odobravanje akreditacije laboratorijima, jer je akreditacija laboratorija uvjet za međunarodnu razmjenu tkiva. Dr.sc.Balija istaknula je otvorenost HZTM za sve oblike suradnje.

U slijedeća dva bloka predavanja predavači su prikazali rad postojećih i novih banaka tkiva. Tako smo čuli o Deset godina rada Lions hrvatske očne banke Klinike za oftalmologiju OB Sv Duh (doc.dr.sc.Dekaris), o radu koštanih banaka Klinike za ortopediju KBC Zagreb (prof.dr.sc. Orlić i dr Klobučar), Klinike za ortopediju Lovran (dr Šantić), OB Varaždin (dr Jaklin) te o uzgoju i primjeni hrskavičnih stanica (prof.dr.sc. Vukičević), o radu kožne banke Klinike za traumatologiju Zagreb (mr.sc.Tominac), o radu banke matičnih stanica KBC Zagreb (mr.sc.Bojanić) te o banci matičnih stanica iz krvi pupkovine (dr sc.Buljan-Culej).

Govorilo se o problemima prikupljanja tkiva, te o kvaliteti prikupljenih tkiva, o listama čekanja na tkiva, nedostatku tkiva za transplantaciju, o potrebama promidžbe dobrovoljnog darivanja organa, tkiva i stanica, o razvoju i složenosti laboratorija i tkivnih banaka, te o financijama (o trenutnoj situaciji i potrebama). Svi su se složili da raspolažemo zavidnim znanjem, ali da treba osigurati financijska sredstva kako bi ambiciozni planovi zaživjeli.

Posljednji blok predavanja počela je prof.dr.sc. Kerhin- Brkljačić govoreći o Registru dobrovoljnih davatelja stanica i tkiva, te osnivanju nacionalnog registra donora koštane srži 1996. pri KBC Zagreb, ciljevima da do 2007. pristupimo Eurotransplantu, a za to trebamo akreditirane laboratorije. Na kraju je govorio prof.dr.sc. Gabrić o Upotrebi materijala iz tkivnih banaka i financijskim aspektima. Tijekom posljednje rasprave prepoznata je važnost donorskog načela solidarnosti i u skladu s tim međusobnog razmjenjivanja presadaka između banaka.

Ovaj simpozij otvorio je nova pitanja, ciljeve i zadaće na kojima treba poraditi. Važna zadaća svakog od nas je promocija dobrovoljnog darivanja organa, tkiva i stanica. Zatim, što prije treba omogućiti akreditaciju laboratorija, što otvara put međunarodnoj razmjeni presadaka. potrebna je snažna financijska potpora, a to iziskuje pronalaženje novih rješenja, jer sredstva MZSS i MZOŠ nisu dovoljna. Kako je ovaj simpozij nosio naslov "prvi", očekuje se kontinuirano organiziranje simpozija s tom tematikom.

Radionica "Etika i kvaliteta: Suglasnost bolesnika za liječenje"
Zagreb, 17. studenog 2006.g.

Zrinka Kruhonja Galić, Jadranka Gulan Harcet, HZTM

U petak, 17. studenog 2006. održana je radionica "Etika i kvaliteta: Suglasnost bolesnika za liječenje" u organizaciji Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskog društva za poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite Hrvatskog liječničkog zbora; u prostorijama Škole narodnog zdravlja "A. Štampar". Prisustvovalo je oko 20-ak sudionika, uglavnom liječnici, jedan stomatolog, a bilo je i novinara. Nakon uvodnog slova dr. Mustajbegović, održana su predavanja, te nakon kratkog domjenka i rad u dvije radionice te na kraju objedinjenje.

Prvo predavanje održala je dr Bušić ispred MZSS. Govorila je o uvođenju kvalitete u sustav zdravstva kroz potporu MZSS. Navela je da su neke ustanove već provele sustav kvalitete prema normi ISO 9001-2000 i to: HZTM, Klinika za dijabetes "V. Vrhovac", KB Merkur, Ljekarne Zagrebačke županije. MZSS je donijelo Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i izradilo Projekte s ciljem poboljšanja kvalitete usluga u sustavu zdravstva. Neki od tih Projekata su: informatizacija zdravstvenog sustava, Mjere za liste čekanja, Kategorizacija zdravstvenih ustanova, Akreditacija zdravstvenih ustanova, Transplantacijski program - Eurotransplant, Akcija ljubaznost, Anketa o kvaliteti zdravstvenih usluga, Bijeli telefon.

Svrha akreditacije je podizanje kvalitete, procjena pravilnosti rada, ujednačenost kvalitete rada i unapređenje zdravstvene skrbi. Kategorizacija i akreditacija zdravstvenih ustanova provodi se u 3 faze:
1. faza odrađena je 2005. godine, sada je u tijeku 2. faza 2006 - 2007.g, a 3. faza je najvjerojatnije osnivanje Agencije za kvalitetu i akreditacije. Licenciranje je obvezni postupak i moguć je bilo u postupku dobivanja akreditacije ili prije tog postupka (provjera minimalnih uvjeta + osiguranje dodatnih uvjeta). Akcija ljubaznost imala je za cilj promovirati timski rad, pozitivan pristup i to kroz radionice komunikacijskih vještina za zdravstvene djelatnike po specijalizacijama. Anketa o kvaliteti zdravstvenih usluga (u suradnji sa HZJZ) pokazala je da je 63% pacijenata dalo ocjenu 5, a 3% ocjene 1 i 2, dok je 0,14% navelo problem korupcije. I u zaključku, budući je kvaliteta usluge određena kvalitetom upravljanja akreditacija je danas obligatna.

Slijedilo je predavanje dr Ane Borovečki o povijesti nastanka dokumenta koji danas zovemo "informed consent" ili "informirani pristanak" ili "Suglasnost bolesnika za liječenje" (prema MZSS). Dr Borovečki nas je vratila u doba antike kada je paternalizam bio ideal u politici, pa i u medicini, kada se liječnik prema pacijentu odnosio kao brižan roditelj prema svom djetetu; taj je princip dominirao u medicini 2500 godina.

Novi model rađao se polako i opet je usko vezan uz političku filozofiju: nezavisnost i jednakost (SAD), autonomija pojedinca (Francuska), potrošačka revolucija, razvoj pokreta za ljudska i građanska prava, razvoj novih medicinskih tehnologija i otpor. Pravi obrat uslijedio je polovicom 20.-og stoljeća i to iz "Nürnberškog kodeksa" 1947. zbog istraživanja na ljudima, kao rezultat suđenja liječnicima u Nürnbergu. Tu je navedena prva definicija - "informed consent", od tada ona ulazi u sva područja istraživanja, a potom i u kliničku praksu.

Sadrži je i Helsinška deklaracija. Promjene koje su dovele do rađanja nove discipline su: autonomija bolesnika, činiti dobro, ne činiti zlo i pravednost; to su osnovni principi med. etike, tzv. principalizam. "Suglasnost bolesnika za liječenje" je proces, sastoji se od slijedećih elemenata:

1. elementi "praga" ili preduvjeti (kompetentnost onog koji ga daje i slobodna volja),
2. informacijski element (objašnjenje, preporuke, razumijevanje),
3. element pristanka (donošenje odluke, autorizacija ili potvrđivanje donešene odluke).

Pristanak može biti eksplicitan (usmeno ili pismeno), implicitan (pretpostavljen - npr. pruži ruku za venepunkciju), assent (pristanak nepunoljetne osobe) i consent (punoljetne osobe). Postoje i 2 iznimke (koje se ne bi trebale iskorištavati):

1. bolesnici dobrovoljno prebace svoju sposobnost odlučivanja na liječnika ili treću osobu i
2. "terapeutska povlastica", kada bi iznošenje informacija moglo nanijeti štetu bolesniku.

U RH "Suglasnost bolesnika za liječenje"stoji u Zakonu o zaštiti prava pacijenata od 03.12.2004. Posljednje predavanje održao je dr Jukić, anesteziolog iz KB Split. Govorio je o potrebi postojanja odvojene "Suglasnosti bolesnika za liječenje" posebno anesteziologa, posebno kirurga, zbog naknadnih pravnih posljedica te o problemu pristanka hitnog pacijenta koji ne može dati pristanak. Iznio je rezultate istraživanja provedenog u Južnoj Hrvatskoj (Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar). Proveo je anonimno, dobrovoljno testiranje među liječnicima raznih kliničkih specijalizacija i bolesnicima. Kolegama je poslano 521 anketnih upitnika, a odgovorilo je njih 251 (48,2%); odgovarali su na 33 pitanja. Dr Jukić smatra poraznim što više od 50% kolega nije upoznato s postupkom nastanka "Suglasnosti pacijenta", također premali broj kolega daje dovoljnu količinu informacija svojim pacijentima, nisu upoznati za koje sve postupke trebaju tražiti "Suglasnost pacijenta", neki od njih ne znaju da trebaju tražiti pismenu suglasnost, da to ima pravnu težinu, da ne provođenje "Suglasnosti pacijenta" predstavlja kršenje zakona i ima za posljedicu novčanu kaznu.

Zanimljivo je i to da su se podaci od bolesnika o tome koliko su informirani slagali s podacima koje su dali njihovi operateri o tome koliko su informirali svoje pacijente. Na kraju dr Jukić zaključuje da naši liječnici nisu dovoljno informirani o informiranju pacijenata i postavlja neka pitanja:

1. zašto ne postoje jedinstveni obrasci za sve medicinske postupke u RH,
2. zašto svake 3-4 godine mijenjamo zakone,
3. zašto ne provodimo ciljenu edukaciju liječnika po pitanju njihovih obaveza.

Tema prve radionice bila je "Etički i pravni aspekti sadržaja i praktične provedbe informiranja bolesnika" uz moderatore prof.dr.sc. Ana Stavljenić-Rukavina i dr.sc. Marko Jukić.

Tema druge radionice bila je "Suglasnost bolesnika za anesteziju, iz prakse u praksu" uz moderatore prof.dr.sc.Višnje Majerić-Koglar i dr.sc. Jasne Mesarić. U drugoj radionici radili smo zajedno dr Čuljak (iz "Magdalene"), dr Bušić (iz MZSS), doktoricom asistenticom na MF u Rijeci za predmet Etika i dr Gulan (HZTM). Dr. sc. Mesarić govorila je o tome da suglasnost za transfuzijsko liječenje treba biti:

1. za kirurškog pacijenta na obje (kirurškoj i anesteziološkoj) suglasnosti,
2. za internističkog pacijenta na jednoobraznoj suglasnosti.

Prof Majerić-Koglar nam je predstavila kako bi trebala izgledati Suglasnost za anesteziološko i perioperativno liječenje. Rekla je da su oni (Katedra za anesteziologiju KBC Zagreb) doslovno preveli pisanu suglasnost Europske unije, što je učinila i Slovenija. Opisala nam je cijelu proceduru nastanka te Suglasnosti: nakon što su je preveli, slijedilo je lektoriranje, pa procjenjivanje razumljivosti teksta (tu su im pomogli novinari), zatim psihološko vještačenje da tekst nije previše stresan (prof Gruden), pa pilot-anketa na 30 bolesnika ambulantnih i kliničkih po odjelima, statistička obrada od strane nezavisnih stručnjaka (prof. Ivanković - uzorak je reprezentativan), onda je to pogledao pravnik i sad konačno ide na stručno vijeće bolnice. Obzirom da su KB Merkur i "Magdalena" najdalje otišli u izradi Suglasnosti za transfuzijsko liječenje dr Mesarić predlaže da se taj obrazac doda na suglasnosti i to ne samo u jednoj rečenici, nego po točkama:

1. što je transfuzijsko liječenje,
2. rizici,
3. alternative,
4. mogućnost da pacijent pita sva pitanja i na njih dobije detaljne odgovore (s naglaskom na "detaljne" jer to pojednostavnjuje eventualne naknadne pravne sporove - prof Majerić).

S obzirom da postupak Suglasnosti s pacijentom ne odrađuje specijalist transfuzijske medicine (za područje trans. med.), nego liječnik specijalista ili specijalizant drugih specijalizacija postoji potreba za izradom informativnih materijala za liječnike i bolesnike, gdje bi se laičkim jezikom opisale ukratko vrste krvnih pripravaka, rizici i nuspojave tr. liječenja i to najosnovnije za razumijevanje, na nekoliko stranica. Tada je i doktorica iz Rijeke dala prijedlog da se tako nešto napiše i za sve ostale postupke koji se provode u liječenju bolesnika i to po specijalizacijama odnosno odjelima i da to bude standardizirano na nivou cijele RH. To je podržala i dr Bušić i rekla da bi MZSS sigurno novčano pomoglo u izdavanju takve/takvih brošura. Dr Mesarić, prof Majerić i dr Bušić složile su se u tome da navedena pisana Suglasnost za anesteziološko i perioperativno liječenje kao uzor bude poslana na MZSS, te na Stručna društva HLZ i na HLK da struka da konačan odgovor, a potom vrati na Hrvatsko društvo za poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite HLZa, koje će konačan odgovor poslati MZSS. Dr Bušić je odgovorila da u Pravilniku Zakona nije predviđeno da se stavi jedinstveni obrazac "Suglasnost" za cijelu RH, ali se to može navesti kao Preporuka MZSS i dostaviti ravnateljima zdravstvenih ustanova, te da će to onda vjerojatno i biti provedeno na nivou cijele države.

Na kraju smo zajedno sjeli svi sudionici obiju radionica, uz vodstvo dr Mustajbegović gdje smo se složili da bi bilo dobro da je "Suglasnost" kao obrazac jednak na nivou države, kao i dostupnost informativnih materijala (Brošura). Obrazac "Suglasnost" bi trebao ići svim postojećim komorama, a ne samo na liječničku komoru, dakle i na stomatološku, ljekarničku, komoru biokemičara i sestrinsku. Svi sudionici su zamoljeni da u roku od tjedan dana elektronskom poštom dostave dr Mesarić zaključke svojih radionica.

Sastanak Nacionalne skupine za hematologiju (NASH)
Zagreb, 23.studenog 2006.

Zrinka Kruhonja Galić, HZTM

Sastanak NASH skupine održao se u Hotelu Regent – Esplanade. Sastanak su otvorili prof. dr. Labar i prof. dr. Batinić . Iznesena su redom izvješća koordinatora pododbora Nacionalne skupine za laboratorijsku dijagnostiku (Batinić), za leukemije (Labar), za limfome (Jakšić), za multipli mijelom (Nemet), za dječju hematologiju (Konja), za nasljedne i stečene bolesti sustava zgrušavanja (Zupančić-Šalek), za anemije (Nemet).

Govorili su o postupnicima dijagnostike i terapije za koje treba postići dogovor, te o potrebama provođenja daljnjih komparativnih studija. Prof Labar je govorio o promjeni imena ove radne grupe iz Nacionalna skupina za hematologiju u novi naziv Hrvatska kooperativna grupa za hematološke bolesti - KROHEM (engl. CROHEM). Dr Golubić-Čepulić govorila je o prikupljanju umbilikalne krvi, o legislativi, o nedostatku implementacije, o mogućnostima, željama, problemima i ciljevima glede Banke umbilikalne krvi na KBC Zagreb.

Novi pogledi na liječenje albuminom
Zagreb, 24. studenog 2006.

Zrinka Kruhonja Galić, HZTM

24.11.2006. održan je 7. MINI Simpozij "Novi pogledi na liječenje albuminom", održanom na KBC Zagreb u organizaciji Hrvatskog društva za unapređenje beskrvnog liječenja i sponzorstvo Imunološkog zavoda. Bilo je oko 50-ak sudionika.

Nakon uvodne riječi prim.dr. Radmana, slijedilo je predavanje dr Treščec "Novosti u proizvodnji i potrošnji albumina" u kojem je nakon povijesnog pregleda razvoja proizvodnje albumina navela mjerila uspješnosti lijeka, te novosti koje se odnose na nanofiltraciju (daljnje smanjenje rizika od krvlju prenosivih virusa) i proizvodnju albumina genskom tehnologijom (bit će jako skupo, pa neće bitno utjecati na potrošnju sadašnjeg albumina). Do 1996. u razvijenim zemljama albumina se trošilo 200-400 kg/milijun stanovnika. Klinički pokusi 30-ak studija objedinjenih u Cochrane metaanalizi iz 1998. pokazali su štetnost albumina (povećanje smrtnosti za 6%), drugi klinički pokusi koji su uslijedili nisu mogli potvrditi rezultate Cochrane analize, pa je FDA 2005. zaključila da albumin nema štetnih utjecaja. Ipak, uslijedila je veća supstitucija albumina koloidima i kristaloidima, tako da danas imamo potrošnju od 140-280 kg/milijun stanovnika, no ona raste (uz stopu od 1% godišnje) zbog povećane potrošnje u nerazvijenim i zemljama u razvoju, uz pad cijene za oko 20% (od 1998.g).

Dr Jaklin iz OB Varaždin govorila je o trendovima potrošnje SSP i albumina u RH. Provela je istraživanje u 33 zdravstvene ustanove (12 kliničkih i 21 opća bolnica) tijekom 2003. i 2005. godine. Pokazala je podatke u apsolutnim brojkama (broj doza za SSP i grama za albumin) i u relativnim - količina po krevetu. Obuhvaćeno je 93% akutnih krevetnih kapaciteta u razdoblju od dvije godine i uočeno je ukupno smanjenje potrošnje SSP za 34% i albumina za 17%, ali i da su neke opće bolnice imale porast potrošnje SSP i albumina (s možda više akutnih kapaciteta). Razlozi smanjenja rezultat su objave izvještaja 2003. o nekontroliranoj uporabi SSP i brojnih publikacija o indikacijama za SSP, a što se tiče albumina prvenstveno cijena tj. restrikcije u zdravstvenoj potrošnji.

Prim.mr. Golubić-Ćepulić u predavanju "Indikacije za primjenu albumina" govorila je o sigurnosti liječenja albuminom (studije poslije Cochrana pokazale su da nije štetan), ograničenjima za primjenu albumina (ograničeni izvori sigurne SSP, puno veća cijena u odnosu na kristaloidne i koloidne otopine, nema znanstvenih dokaza o učinkovitosti), indikacijama koje nisu temeljene na znanstvenim spoznajama (hipovolemijski šok, opekline, hipoalbuminemija, terapijska izmjena plazme), smanjenju potrošnje albumina u KBC Zagreb u zadnje 3 godine (gl. razlog cijena) i potrebi donošenja preporuka po kojima treba raditi. Iako ima premalo znanstvenih dokaza to ne znači da nema mjesta za donošenje postupnika, jer ima situacija gdje se albumina koristi previše, ali i premalo.

Na kraju su uslijedili PRO i CONTRA, doc Vegar je govorila za, a prof.dr. Husedžinović protiv liječenja albuminom . Razlozi ZA bili bi pozitivni učinci albumina: održanje koloidno omotskog tlaka, čišćenje slobodnih radikala, inhibicija funkcije trombocita, antitrombotski efekt, efekt na mikrocirkulaciju, njegova uloga u terapiji varfarinom, NSPL, diazepamom, digoksinom, barbituratima, vezanje toksičnog bilirubina u HBN, te negativni učinci koloida: koagulopatije s trombocitopenijama i anafilaktičke reakcije. Razlozi PROTIV pod utjecajem Cochrane analize: nedokazana učinkovitost albumina i zbog toga neopravdanost njegove rutinske uporabe, razumnost korištenja kristaloida i prednost sintetskim koloidima, ako su potrebni koloidi.

Uslijedila je kratkotrajna rasprava i zaključci da bi Grupa za izradu smjernica (današnji predavači) za primjenu albumina trebala donijeti postupnik za primjenu albumina za posebne skupine bolesnika. Grupa bi tijekom slijedeće godine trebala izdati preporuke koje nisu obavezujuće, ali olakšavaju rad kolegama kojima to nije usko područje interesa.

"Unapređenje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj".
Zagreb, 27. studenog 2006.

Zrinka Kruhonja Galić, HZTM

Skup "Unapređenje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj" je održan 27.11.2006. u hotelu Sheraton u Zagrebu, u organizaciji Klinike za dječje bolesti Zagreb, Udruge PRO-REPRO, Klinike za infektivne bolesti "Dr F. Mihaljević", Hrvatskog društva za školsku i sveučilišnu medicinu HLZ-a i Agencije za odgoj i obrazovanje, a pod pokroviteljstvom MZSS. Bilo je oko 300-tinjak sudionika, pretežno učitelja i profesora, te med. sestara, tehničara i liječnika.

Nakon uvodne riječi organizatora i MZSS te ureda za zdravstvo Grada Zagreba krenula su predavanja. Održano je 8 predavanja i izneseni su programi 7 udruga u prevenciji HIV/AIDS-a.

Dr Skoko-Poljak (MZSS) govorila je o "Unapređenju borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj" kroz projekt tijekom 3 godine (od 01.12.2003. do 30.11.2006.) uz financijsku potporu Globalnog fonda za AIDS, TBC i malariju u iznosu od 4.945.192 USD. Na liječenje je potrošeno 68% (2001.g: 90%), na preventivu 29% (2001.g: 9%) i na istraživanje 3% (2001.g: 1%). Više od milijun dolara utrošeno je za nabavu vozila, izgradnju Ambulante za savjetovanje pri Klinici "F. Mihaljević", nabavu sve potrebne opreme. Organizacijska struktura projekta išla je kroz 5 projekata: HIV1- edukacija, HIV2- dobrovoljno testiranje i savjetovanje, HIV3- rad s populacijama s rizičnim ponašanjima, HIV4- psihosocijalna podrška HIV + osobama i HIV5- praćenje i evaluacija podataka (nadzor nad HIV infekcijom).
Rezultati su dostupni na webu MZSS.

Prof. Begovac govorio je o "20 god. HIV/AIDS-a u RH" od prvog oboljelog 1985. (hemofiličara iz Podravske Slatine), procesu upoznavanja s bolešću, strahovima, predrasudama, godinama pesimizma, pa do sadašnjeg stanja s incidencijom od 14/milijun stanovnika (RH je zemlja s niskom incidencijom AIDS-a). Danas su 80% zaraženih muškarci, 65% zaraženih u dobi je od 25-44 god, u zadnje 3 godine više od 50% novootkrivenih su muškarci, manje od 10% su i.v. ovisnici. Do sada je registrirano i devetero HIV+ djece. Godišnje se dobrovoljno testira oko 5-6/1000 stanovnika, što je premalo. Uvođenje specifične terapije smanjilo je smrtnost od AIDS-a za 80-90%. Projekt Global fonda omogućio je istraživanje seksualnog ponašanja među mladima, te u osoba s rizičnim ponašanjima (i.v. ovisnicima, homoseksualcima, tzv. seksualnim radnicama, migrantima), a podaci su dostupni na webu. U RH nema veće epidemije, tj. ona je u početnoj fazi, procjenjuje se da je rizik za razvoj epidemije osrednji, stoga treba i dalje jačati prevenciju.

Dr Kolarić (HZZJZ) je govorio o "Proširenosti i zanačajkama HIV/AIDS-a u RH", s osvrtom na stanje u svijetu i u Europi. U RH postoji stalni trend porasta HIV infekcije (2001. 8,1/milijun st., 2005. 14,2/milijun st.), uz značajan pad smrtnosti nakon uvođenja specifične terapije (1992/3.g) i stabilan broj oboljelih od AIDS-a (2001. 4,3/milijun st., 2005. 4,1/milijun st.). Iznio je podatak da je 2003. put prijenosa HIV-a transfuzijom iznosio 0,4% među svim putevima prijenosa. U svim županijama ima HIV + osoba, najviše na području Primorsko-Goranske, Dubrovačko-Neretvanske, Zadarske, Splitsko-Dalmatinske (pomorci i njihove partnerice) i Grada Zagreba (40% homoseksualci). Od HIV+ , njih 28% dijagnosticira se u fazi AIDS-a, a ostali ranije.

Mr Hiršl-Hećej (Klinika za dj. bolesti Zgb) pokazala je rezultate istraživanja među 2259 učenika drugih razreda 82 srednjih škola prije i poslije provedenog MEMOAIDS II Programa edukacije vršnjaka u prevenciji HIV/AIDS-a za adolescente. 395 srednjih škola je dobilo ponuđeni program, a 104 je sudjelovalo (oko 30%) u 20 županija, nije sudjelovala samo Ličko-Senjska županija. Educirano je preko 26000 učenika drugih razreda srednjih škola, a raznim oblicima programa bilo je obuhvaćeno i više od 98000 učenika. Evaluacija rezultata pokazala je 1. porast razine znanja, 2. odbacivanje rizičnih stavova i uvjerenja, 3. neuspjeh u podizanju razine samopouzdanja, 4. povećanje namjere uporabe prezervativa i 5. značajno promijenjeno spolno ponašanje. Zaključeno je da treba raditi na komunikacijskim vještinama i razvoju asertivnosti.

Prof. Jureša (ZZJZGZ) govorila je o "Školskoj medicini u prevenciji HIV/AIDS-a" tijekom ove 3 godine. U prvoj godini cilj je bio izraditi program edukacije profesionalaca. Izdan je priručnik za liječnike (tekstovi, prozirnice i CD), provedena su 3 treninga sa 154 (98,7%) liječnika školske medicine. Oni su proveli edukaciju u 65,8% nastavničkih vijeća (ukupno 6617 nastavnika). U drugoj godini svaki je liječnik u svojoj školi održao po 1 oblik edukacije za učenike i po 1 za roditelje (tribina, radionica, predavanje). Slijedila je i edukacija med. sestara i med. tehničara u službama za školsku medicinu (obuhvaćeno je 93,2%). U trećoj godini zaživjela su 24 polivalentna savjetovališta u kojima radi 39 liječnika i 41 med sestra/tehničar.

Dr Nemeth-Blažić (HZZJZ) govorila je o "Dobrovoljnom testiranju i savjetovanju u Hrvatskoj" . Tako je VCT (voluntary counseling testing) kod nas CST (centar za savjetovanje i testiranje). CST ima određena načela, provodi se kroz razne oblike, a njegov se rad monitorira i evaluira. U zadnje 3 godine osnovano je 10 CST centara (Rijeka, Split, Zadar, Osijek, Dubrovnik, Pula, Slavonski Brod i 3 u Zagrebu: HZZJZ, HUHIV i u Zatvorskoj bolnici), ciljevi su bili promicanje pozitivnih stavova i stilova života, dobivanje podataka o prevalenciji HIV infekcije po riz. ponašanjima i snižavanje incidencije HIV+. Zaključila je da treba nastaviti s kontinuiranom edukacijom profesionalaca, edukacijom stanovništva, povećati geografsku pokrivenost i povećati uključenost udruga.

G. Vurušić (Udruga HUHIV) govorio je o aktivnostima te udruge: EduHIV program u Istri, Primorju i Dalmaciji, "HIV tramvaj" na ZG ulicama, HIV/AIDS INFO Bilten, o edukaciji udomitelja, CTS pri Klinici "F. Mihaljević" kroz koji se testiralo 1330 osoba od 14-74 godine života, a otkriveno 9 HIV+ (8 M i 1 Ž), te je postavljeno 1225 telefonskih upita. Na kraju je istaknuo kako je zbog stigme i diskriminacije HIV u RH socijalni, a ne medicinski problem, te pozvao sve prisutne da u sri, čet i pet od 10- 22h dođu na Cvjetni trg i sudjeluju u tradicionalnim aktivnostima ove Udruge. Prof Štulhofer (Filoz. fakultet) istaknuo je da su Istraživanja provedena 2005. izuzetno bitna jer po prvi puta predstavljaju Nacionalni uzorak, što do sada nismo imali. Pokazalo se da znanje koliko god je važno ipak bitno ne utječe na ponašanje i zato cilj edukacije mladih mora ići u 2 točke: 1. mladi čovjek se treba učiti kako postati odgovornom osobom i što za njega predstavlja izloženost riziku i 2. koristiti kondom.

Dr Kolarić je naveo brojna istraživanja provedena u sklopu trogodišnjeg projekta. Istaknuo je i da 35 % homoseksualaca nema percepciju rizika za HIV. Na kraju je iznio i porazne rezultate istraživanja o znanju i stavovima o HIV/AIDS-u među liječnicima PZZ, te potrebu njihove sustavne edukacije.

Na kraju su slijedili pregledi aktivnosti i rada pojedinih organizacija i udruga kroz programe smanjenja štete i posebne programe (Međunarodna organizacija za migracije, HCK, te Udruge Terra, HELP, LET i ISKORAK).

Simpozij povodom dana borbe protiv HIV-AIDS-a
1.prosinca 2006.g

Jadranka Gulan Harcet, HZTM

1. prosinca 2006.g u povodu dana borbe protiv AIDS-a održan je u Klinici za infektivne bolesti „dr.Fran Mihaljević“ simpozij na tu temu.

Prof. Begovac pozdravio je sve prisutne te je govorio o antiretrovirusnom liječenju HIV infekcije i AIDS-a. Na području Subsaharske Afrike 15-30% ukupne populacije zaraženo je HIV-om. Iako se danas tamo liječi 10 puta više HIV-pozitivnih osoba nego 2003.g. ipak je i to još uvijek nedovoljno i iznosi svega 30% potrebnog broja. Latinska Amerika i Karibi imaju nešto bolju situaciju što se tiče liječenja i to zahvaljujući svojim farmaceutskim kućama koje su prije počele „nedopuštenu“ proizvodnju generičkih lijekova.

Istočna Europa i Centralna Azija imaju također veliki broj HIV-inficiranih, u Rusiji je 90% HIV-pozitivnih zaraženo putem igle, dakle i.v. narkomani.U Hrvatskoj je za razliku od Rusije, od svih zaraženih 10% i.v. ovisnika. U antiretrovirusnoj terapiji koriste se inhibitori fuzije, inhibitori proteaze, nukleozidni lijekovi. Liječenje posljednjih godina započinje u ranijoj fazi infekcije, a razlog tome su sve bolji lijekovi, manje toksični te jednostavniji za primjenu.

Drugo izlaganje imao je dr.Kolarić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, Odsjeka za HIV-AIDS. On je govorio o značajkama i proširenosti HIV infekcije.Procjena je da danas na svijetu 40 milijuna ljudi ima HIV infekciju pa se slobodno može govoriti o HIV pandemiji. U Rusiji je više od 1% odrasle populacije zaraženo, a 0,4% trudnica je HIV pozitivno. Prošle je godine u svijetu od AIDS-a umrlo 2,8 milijuna ljudi, a procjenjuje se da će ta brojka u ovoj godini iznositi oko 3 milijuna. Svaki se dan 1500 djece mlađe od 15 godina zarazi HIV-om. Samo Subsaharska Afrika ima trenutno 25 milijuna zaraženih, ukupna im je prevalancija oko 6%.

Hrvatska ima incidenciju od 14,7 zaraženih na milijun stanovnika što nas svrstava u zemlje s niskim rizikom infekcije.Od 1986.g. do danas , u ovih 20 godina, registrirano je u Hrvatskoj 553 bolasnika s HIV-AIDS-om. Put prijenosa kod nas izgleda ovako:

Sljedeće izlaganje imala je dr.Skoko iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Govorila je o unapređenju borbe protiv AIDS-a u Hrvatskoj.1986.g. uveden je kod nas registar za AIDS, a 1987.g. započelo je testiranje dobrovoljnih davatelja krvi.

1. prosinca 2003.g, dakle na svjetski dan borbe protiv AIDS-a, Ministarstvo zdravstva započelo je svoj 3-godišnji projekt. Projekt je podijeljen u više cjelina:

Ministarstvo zdravstva otvorilo je 10 centara za savjetovanje i testiranje.Ovaj 3-godišnji projekt upravo završava, a izvještaji stižu u Ministarstvo te će nakon obrade podataka biti i objavljeni.

O temi „Tuberkuloza u HIV inficiranih“ govorio je dr.Puljiz iz Infektivne klinike. Od ukupne svjetske populacije koja trenutno broji 6 milijardi ljudi, 2 milijarde su inficirani mikobakterijom tuberkuloze. Od 40 milijuna ljudi HIV pozitivnih, 15 milijuna je koinficirano i mikobakterijom što znatno pogoršava stanje i otežava liječenje. Hrvatska pripada skupini zemalja sa srednje visokom incidencijom TBC infekcije i ona iznosi 33 na 100000 stanovnika. Problem koinfekcije HIV-a i tuberkuloze posebno je izražen u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza. Te zemlje imaju visoku incidenciju i same TBC infekcije koja se penje i do 350 na 100000 stanovnika. Infekcija mikobakterijom neovisna je o broju CD4 limfocita. U ranom stadiju HIV infekcije više od 74% osoba ima plućni oblik tuberkuloze. U kasnijim stadijima HIV infekcije tuberkuloza je atipična te se javljaju izvanplućne lokalizacije. Najčešći je limfadenitis. Liječenje odgovara liječenju tuberkuloze bez istovremene infekcije HIV-om, a obuhvaća inicijalnu i stabilizacijsku fazu. Najveći problem koinfekcije HIV-a i tuberkuloze je u potrebi korištenja velikog braja lijekova koji pokazuju toksične učinke.Hrvatska je u proteklih 20 godina od 553 HIV/AIDS bolesnika imala njih 65 s koinfekcijom tuberkuloze. I na kraju, tuberkuloza je jedna od najčešćih infekcija u HIV pozitivnih bolesnika.

Sljedeće predavanje održao je dr.Čivljak, na temu „Zdravstveni djelatnici zaraženi HIV-om“. Zdravstveni djelatnici zbog profesionalnog interesa, istraživačkog rada te profesionalne skrbi dolaze u kontakt s HIV inficiranima. Najugroženije su medicinske sestre, zatim stomatolozi, kirurzi te opstetričari.

Postavljeno je pitanje informiranja o HIV statusu zdravstvenog djelatnika, njegovoj radnoj sposobnosti, međutim kod nas to nije zakonski regulirano. Sama po sebi HIV infekcija nije ograničenje u radu, ali radna sposobnost ovisi i o stadiju bolesti.

U SAD-u je provedeno istraživanje po kojem u toj zemlji do 1999.g. nije bilo niti jednog zabilježenog slučaja infekcije HIV-om pacijenta od strane zdravstvenog djelatnika. To bi govorilo u prilog tome da je ta mogućnost vrlo mala. Ipak je u svijetu do sada zabilježeno 9 slučajeva zaraze pacijenta od strane zdravstvenog djelatnika: 1 stomatolog koji je zarazio 6 svojih pacijenata dok su po jednog pacijenta zarazili ortoped, medicinska sestra i opstetričar.

U Hrvatskoj je u proteklih 20 godina registrirano 14 zaraženih zdravstvenih djelatnika što čini 3% od ukupnog broja zaraženih HIV-om.

Posljednje izlaganje održao je dr. Zekan iz Infektivne klinike koji je u toj klinici proveo istraživanje o rizičnom spolnom ponašanju bolesnika kako bi se dobili statistički podaci o načinu zaraze HIV-om u Hrvatskoj. Kao prediktivne varijable uzete su uz dob, spol, zanimanje, stanovanje i broj partnera, stalnih i usputnih, njihov spol, broj spolnih odnosa, početak stupanja u spolne odnose s obzirom na dob. Anketa je bila anonimna, a rezultati pokazuju da 13% ispitivanih muškaraca ima rizično spolno ponašanje, dok je kod žena taj postotak iznosio 3%.

Na kraju simpozija uslijedila je rasprava te je zaključeno da možemo biti zadovoljni rezultatima postignutim prethodnih godina u borbi protiv AIDS-a te da Hrvatska još uvijek pripada skupini zemalja niskog rizika infekcije HIV-om, ali treba se potruditi da tako i ostane.

Što bi liječnik primarne zdravstvene zaštite trebao znati o transfuzijskoj medicini?
Zagreb, 09. prosinca 2006.

Jasna Mesarić, HZTM

Tečaj „Što bi liječnik primarne zdravstvene zaštite trebao znati o transfuzijskoj medicini?» održan je u Zagrebu, 09. prosinca 2006. g., u organizaciji HZTM i Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Tečaj je obradio niz tema iz područja transfuzijske medicine s kojima se liječnik primarne zdravstvene zaštite susreće u svakodnevnoj praksi, a najvažnije su od njih prijeoperacijska dijagnostička i terapijska priprema bolesnika, antikoagulantna terapija, odgođene nuspojave transfuzijskog liječenja, uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite u programu darivanje tkiva i organa, promidžbi darivanja krvi, te informiranost bolesnika o transfuzijskom liječenju.

Sudionici tečaja su pokazali veliku zainteresiranost, pozdravili ideju i potaknuli na daljnje promicanje znanja iz područja transfuzijske medicine.

7th Annual NATA symposium
MALAGA, 6-7- travnja 2006.

Maja Strauss-Patko, HZTM

U Malagi, u prelijepoj Andaluziji, 6. i 7. travnja ove godine održan je 7. NATA simpozij Transfusion Medicine and Alternatives. Samo ime NATA (Network for Advancement of Transfusion Alternatives) označava međunarodno udruženje osnovano 1998.g., a sastavljeno je od anesteziologa, kirurga, hematologa, transfuziologa i različitih profila liječnika u intenzivnoj njezi. Tijekom dvodnevnog simpozija održano je niz predavanja, s osobitim naglaskom na primjenu autologne krvi, plazma derivata i drugih oblika alternativnog liječnja u odnosu na alogeničnu krv.

20. konferencija o imunogenetici i tkivnoj kompatibilnosti
OSLO, 08-11. lipnja 2006.

Tomislav Vuk, Vesna Dražić, HZTM

Od 08-11. lipnja 2006. godine u Oslu je održana 20. konferencija o imunogenetici i tkivnoj kompatibilnosti. Glavne teme skupa bile su: povezanost HLA sustava i bolesti, uloga NK stanica u razvoju imunološkog odgovora, polimorfizam KIR gena u pojedinim bolestima, molekularne značajke citokinskih gena i njihov učinak na ishod transplantacije hematopoetskih matičnih stanica i solidnih organa, polimorfizam HLA u različitim populacijama i pojava novih HLA alela. Na skupu su prikazani i najnoviji dodaci postojećoj nomenklatiuri HLA sustava.

IPFA/PEI 13 th NAT Workshop on „Surveillance and Screening of Blood Borne Pathogens“
BERN, 12-13. lipnja 2006.

Ivana Babić, HZTM

U skopu radionice pod pokroviteljstvom Paul-Erlich-Instituta i International plasma fracionation association, najveći dio predavanja bio je vezan uz testiranje nukleinskih kiselina virusa hepatitisa B, C i HIV-a u plazmi za frakcioniranje i u krvnim pripravcima. Povećanje osjetljivosti trenutno dostupnih NAT testova, imao bi neznatni utjecaj u poboljšanju kvalitete testiranja virusa hepatitisa C i virusa HIV-a, zbog vrlo kratkog vremenskog perioda udvostručavanja genetičkog materijala virusa (10-18h). Međutim, taj vremenski period za virus hepatitisa B traje više od 2 dana. Stoga bi povećanje osjetljivosti NAT testiranja za virus hepatitisa B, u smislu smanjenja veličine poolova, pa sve do testiranja u pojedinačnim dozama, za djelove svijeta sa većom prevalencijom imalo velik utjecaj.

Jedno od predavanja obradilo je i temu testiranja patogena koji su stanično vezani, tj. testiranja patogena u punoj krvi. Naime, ukoliko bi slijedeći epidemijski važan patogen bio unutarstanični, trenutni NAT sistemi nisu korisni. Stoga, je razvoj sistema za brzu i osjetljivu detekciju staničnih virusa i parazita izuzetno važan.

9. Simpozij o trombocitnoj i granulocitnoj imunologiji
TROMS, 15-18. lipnja 2006.

Maja Tomičić, HZTM

9. Simpozij o trombocitnoj i granulocitnoj imunologiji održan je u Norveškoj u organizaciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Tromsu, od 15.-18. lipnja 2006. godine.

Uvodno predavanje održao je Skogen (Norveška) osvrnuvši se na početke razvoja metoda za određivanje antitrombocitnih protutijela u Norveškoj i suradnji s gotovo svim laboratorijima specijaliziranim za ovo područje istraživanja iz cijeloga svijeta.

Teme predavanja obuhvatile su bazičnu imunologiju, ulogu trombocitnih tool-like receptora, polimorfizam neutrofilnih Fc receptora, primjenu monoklonskih protutuijela u liječenju ITP, mehanizam djelovanja IVIg te istraživački model za ispitivanje patofiziologije TRALI-ja.

Skupina predavanja o kliničkom značenju antitrombocitnih protutijela razmatrala je potrebu za prijenatalnim screeningom, prikazani su epidemiološki podaci europskih i američkih studija učestalosti NATP te vjerojatnosti nastanka i sprječavanja intrakranijalnoga krvarenja u novorođenčeta. Također, raspravljalo se o načinu liječenja NATP i prikazani vrlo dobri rezultati liječenja majke tijekom trudnoće IVIg i kortikosteroidima.

Veliko zanimanje sudionika potaknuo je izvještaj s radionice o granulocitnoj serologiji i genotipizaciji, u kojem je istaknut problem identifikacije anti-HNA-3a protutijela i potrebe za primjenom leukoaglutinacijske metode obzirom da su leukoaglutinini najčešće uzrokom teškog oblika poslijetransfuzijskih reakcija, a metode koje koriste monoklonska protutijela nisu pokazale zadovoljavaljuću osjetljivost. O novim metodama za HPA i HNA genotipizaciju govorili su Ouwehand (UK) i de Haas (Nizozemska). Razvoj metoda microarray i ELISPOT u budućnosti se olakšati dijagnostiku i doprinijeti boljem razumijevanju trombocitopenijskih i granulocitopenijskih sindroma.

12th International Symposium on Viral Hepatitis and Liver Disease
PARIZ, 01-5. srpnja 2006.

Ivana Babić, HZTM

U tijeku simpozija izneseni su recentni podaci o infekcijama virusima hepatitisa. Rizik za infekciju putem transfuzije danas je malen zbog uvođenja NAT testiranja, koje se u zemljama sa većom prevalencijom hepatitisa B izvodi i u pojedinačnim dozama. Vakcina za hepatitis B, 25 godina nakon uvođenja, za sad je najučinkovitija metoda za smanjenje incidencije, što je potkrepljeno primjerima zemalja koje su uvele vakcinaciju djece i adolescenata. Vakcina protiv virusa hepatitisa C i dalje je predmet istraživanja, gdje su, kao i za uspostavu učinkovite terapije protiv virusa hepatitisa B, problemi vezani dijelom i uz pronalazak odgovarajućih živoinjskih modela za proučavanje života virusa. 60% svih slučajeva hepatocelularnog karcinom (HCC) uzrokovano je B hepatitisom, 350 milijuna ljudi su nosioci kronične infekcije, a 2 milijarde je bilo inficirano. 3% svjetske populacije zaraženo je virusom hepatitisa C, pretpostavka je da ih 170 milijuna ima kroničnu infekciju.

Godišnje, od posljedica hepatitisa B umire 600 000, a od posljedica hepatitisa C 300 000 ljudi.

16. europski imunološki kongres
PARIZ, 06-09. rujna 2006.

Jasna Bingulac-Popović, Ivanka Batarilo, HZTM

Sudjelovalo je preko 4000 imunologa i stručnjaka pridruženih ovoj znanstvenoj disciplini.

Tematika kongresa bila je podijeljena u četiri kategorije:

Bila su zanimljiva predavanja vezana za složeno imunološko pamćenje čiji se mehanizmi još razjašnjavaju, o uspješnosti djelovanja novih cjepiva koja se istražuju i imunoterapiji virusnih, bakterijskih i gljivičnih bolesti; o djelovanju imunosupresivnih lijekova, staničnim ili genskim terapijama u liječenju tumora.

Predavanja u okviru prirođene imunosti obuhvatila su ulogu NK stanica i receptora, mehanizme upale od citokina i citokinskih receptora, antivirusne odgovore, sazrijevanje i diferencijaciju dendritičnih stanica. Velika akumulacija DNA podataka u dijelu molekularne imunologije, doprinijela je boljem razumijevanju procesa bazične imunologije i primjeni u medicinskoj praksi kako u dijagnostici, tako i u terapiji. Eminentni stručnjaci dali su uvid u molekularne mehanizame apoptoze i starenja.

Vrlo zanimljiva i posebno obećavajuća su istraživanja tumorske imunologije o mogućnostima prevencije ili boljeg prepoznavanja tumora od strane imunog sustava, kao i što učinkovitije uništenje tumorskih stanica.

XXIXth International Congress of the International Society of Blood Transfusion
Cape Town, 02-07. rujna 2006.

Maja Strauss Patko, HZTM

u Južnoafričkoj republici održan je 29. međunarodni kongres transfuzijske medicine (ISBT). Interes za kongres je bio izuzetno velik što potvrđuje i broj sudionika od preko 2300, najviše do sada, čemu je doprinio i znatan broj kolega iz Hrvatske. Iz bogatog i izuzetno kvalitetnog programa teško je bilo što izdvojiti.

I dalje su «top» teme bakterijska kontaminacija krvi, transfuzijski prijenos patogena i njihova inaktivacija, NAT testiranje, imunologija eritrocita, trombocita i leukocita, problem davalaštva, osiguranje i upravljanje kvalitetom te hemovigilance.

Prisutnost izuzetno velikog broja proizvođača materijala, reagencija i opreme pokazuje sve veći interes idustrije za ovo područje.

Serious Hazards of Transfusion (SHOT) & National Blood Transfusion Committe (NBTC) Educational Update Meeting // Royal College of Physicians,
London, 20. studenog 2006.

Dorotea Šarlija, Tomislav Vuk, HZTM

20. studenog 2006.g. održan je jednodnevni godišnji sastanak SHOT-a (Serious Hazards of Transfusion) i Nacionalnog vijeća za transfuzijsku medicinu u Londonu.

D. Stainsby prikazala je izvješće SHOT-a za 2005.g. U okviru ovog sustava prikupljaju se dobrovoljno podaci o ozbiljnim rizicima transfuzijskog liječenja već 10 godina. U prijavljivanju sudjeluje 95% bolnica Nacionalne zdravstvene službe Engleske.

Tijekom 2005.g. 69% bolnica prijavilo je ozbiljne štetne transfuzijske reakcije i događaje.

Preporuke SHOT-a koje su proistekle iz ovog izvješća su:
«pravi bolesnik - prava krv»,

što znači:

Tijekom sastanka održano je još nekoliko predavanja među kojima je zapaženo bilo izlaganje prof H. Kaplana: »Near-miss reporting, what can we learn from it?»; od L. Williamsona: «TRALI- the effect of male FFP» te «Where and when is blood given?» od H. Tinegate.

Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu | Na vrh stranice