Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu vjesnika

Uvodnik

Irena Jukić

Drage kolegice i kolege, Prolazi vrijeme i brže nego što očekujemo ili postajemo sve stariji pa nam se događa ono što smo nekada od takvih slušali. Uvodnu riječ moram započeti sa isprikom što kasnimo sa izdavanjem našeg vjesnika. Brže nego ikada do sada došao je kraj godine i kako bi rekli naši Dalmatinci «minila je i ovâ». Kako je i s čime «minila»? Hoćemo li je i po čemu pamtiti?

Mi u transfuzijskoj službi pamtiti ćemo je po donošenju «Zakona o krvi i krvnim pripravcima». Zakon je definirao našu djelatnosti, definirao obveze i odgovornosti. Sada nam «samo» predstoji provoditi ga. Zakon je zapravo Direktiva 2002/98, poznatija kao «Direktiva majka». Europa i tako od nas traži usklađivanje po svakom članku i stavku njihove postojeće legislative koja regulira ovo područje.

Zanimljivo je što je u pregovorima sa EU zdravstvo zastupljeno samo kao dio Poglavlja 28. pod nazivom Zaštita potrošača i zdravlje. Područje interesa iz zdravstva je javno zdravstvo, tkivo i organi, te krv i krvni pripravci. U Bruxulessu smo bili na «edukaciji» zahtjeva usklađivanja, te na samoj prezentaciji usklađenosti naših postojećih pravnih stečevina sa europskim. Sva događanja su bila u vrijeme donošenja našeg Zakona tako da je prezentacija bila tri puta mijenjana u tjedan dana. Činjenica je da se traži vrlo strogo identificiranje svakog stavka i svakog članka europskih pravnih stečevina sa našim postojećima. Ne postoje općeniti odgovori, niti podrazumijevanja. Čekaju nas Pravilnici ili «Direktive kćeri» koje propisuju tehničke uvjete, osiguranje kvalitete i sljedljivost, koji također moraju biti usklađeni sa postojećim europskim mlađim direktivama u svim bitnim člancima i stavcima, te Pravilnik koji definira mrežu transfuzijske djelatnosti u Republici Hrvatskoj, Sve te pravilnike uz suglasnost naše Komore donosi ministar zdravstva i socijalne skrbi, bez saborske procedure, ali uz mišljenje europske komisije za usklađivanje pravnih stečevina.

Očito nas čeka opet jedna burna godina, a mi ćemo standardno biti ljuti, nezadovoljni, letargični i istovremeno marljivo i predano raditi svoj posao kojeg nitko umjesto nas neće niti htjeti, niti znati, niti moći napraviti. Sve velike želje i velike promjene očito se događaju polaganije nego mi to želimo ili mislimo da možemo napraviti. Možda ispunjenje puno malih želja i promjena ipak u konačnici donese željeni učinak koji je za nas trenutačno jako veliki.

Život se i tako sastoji od malih stvari. Neumoljivo vrijeme ponekad mjerimo i sekundama, a radost kao naš najosobniji osjećaj sreće zaiskri u trenutku. Samo sretni trenuci mogu uistinu usrećiti čovjeka. Toga su bili svjesni i stari Grci štujući Kairosa. Nama ne treba Kairos, imamo vjeru, ljubav, nadu,.. Neka Vam svima Božićno svjetlo ostane u srcima i tijekom cijele iduće godine ispunjene tisućama sretnih trenutaka.

Želim Vam dobro zdravlje i puno radosti.
Irena Jukić

Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu | Na vrh stranice