Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu vjesnika

Uvodnik

Drage kolegice i kolege,


Prolazi i ova „godina krize" i za sada ne znamo kako ćemo nazivati dolazeću. Ako se osvrnemo na događanja koja su iza nas možemo samo konstatirati da smo preživjeli. Na žalost, bez ulaganja, bez velikih očekivanih i obećavanih pomaka, bez povećanja cijena krvnih pripravaka, bez informatičke povezanosti, bez završenog okrupnjavanja, bez ulaganja, bez puno toga što godinama priželjkujemo, što znamo da trebamo, ali što ne zavisi o našem trudu, znanju i angažmanu. Napravili smo sve što je u našoj moći, ispucali sve alate, napisali hrpu dopisa i prijedloga. Potez je na onima koji odlučuju o raspodjeli novca. Jedini vidljivi pomak je za sada učinjen povećanjem predviđenih sredstava na poziciji transfuzijske medicine u 2010. godini za ukupno 8 milijuna kuna. Možda je i pogreška u nama samima, u našem entuzijazmu i spremnosti uvijek raditi i poboljšavati bez pratećih poboljšanja. Strah me je da samo u jednom trenutku više ne budemo imali snage niti za elementarni rad. Naša struka ipak mora imati bar malo entuzijazma, mi jesmo i moramo biti profesionalci, ali u startu krećemo od dobrih ljudi i to nas nekako moralno obvezuje da smo uvijek malo strpljiviji i da stalno pomičemo granice. Pomalo me strah da dolazimo do zida!

Ono čega ćemo se profesionalno sjećati iz ove 2009. godine su tradicionalno dobro organizirani Transfuzijski dani, ovaj put u Sv Martinu na Muri. Privatno sigurno svatko od nas ima svoje lijepe trenutke ove „krizne godine". Vjerujem da ćemo iduću pamtiti po prvom velikom međunarodnom skupu transfuziologa (IHN) kojemu je Hrvatska domaćin.

Znakovito je da dugogodišnji europski simpozij postaje prvi put internacionalni upravo u Dubrovniku u veljači 2010 godine. Vjerujem da ćemo biti i dobri domaćini i stručni sudionici. Iduća godina je u znaku još jednog skupa. U Zagrebu se održava IPFA/PEI17th workshop 26. i 27. svibnja. Možda sva ova događanja dopru do onih koji odlučuju i pomognu u donošenju nekih za našu struku važnih odluka.

Do tada, a i tijekom svih nastupajućih blagdana vama i svim vama dragim osobama želim dobro zdravlje, puno blagdanskog mira i radosti. Želim nam svima da dajemo svoje srce ljudima oko sebe, čak i onima koji nas ne vide, koji nas ljute, koji nas „saugaju" jer darujući oplemenjujemo i jačamo sebe i samo tako možemo nešto promijeniti, samo tako možemo biti sretni.


Vaša
Irena Jukić

Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu | Na vrh stranice