Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu vjesnika

Izvješće s 9. kongresa HDMBLM 2018.

Dr.sc. Jasna Bingulac Popović, spec. med. biokemije

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Od 9 do 12. svibnja 2018. u Zagrebu održan je 9. kongres Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu (HDMBLM). Nakon svečanog otvorenja kongresa u Državnom arhivu Hrvatske i dodjele nagrada društva zaslužnim članovima, prisutne je pozdravio ministar zdravstva RH, prof.dr. Milan Kujundžić naglasivši važnu ulogu magistara medicinske biokemije u sustavu zdravstva Republike Hrvatske. Na kongresu je sudjelovalo 250 sudionika.

Prije kongresa održan je predkongresni simpozij na kojem su predstavljene aktivnosti radnih grupa Povjerenstva za stručni razvoj HDMBLM-a i dosad objavljene nacionalne smjernice. Znanstveni program kongresa obuhvatio je 6 znanstvenih simpozija tijekom kojih su prikazani najnoviji dosezi u laboratorijskoj dijagnostici u područjima hemostaze, kroničnih bolesti (dijabetes melitus, bolesti štitnjače i KOPB), molekularnoj dijagnostici, primjeni novih biljega, ekstravaskularnih tekućina (analize urina i sline) i upravljanju laboratorijem. Prije održavanja pojedinih sekcija, u jutarnjim satima održane su dvije sekcije Pitajte stručnjaka, od kojih je posebno korisna bila vezana uz isplativost rada laboratorija i izračune cijene pretraga. Uz kongres su bile organizirane industrijske radionice i prezentacija novih reagenasa i uređaja kroz izložbenu ponudu. Novi trendovi u molekularnoj dijagnostici obuhvatili su predavanja o mikro RNA, odsječcima RNA koji djeluju negativno na gensku ekspresiju i postaju biomarkeri u različitim bolestima: onkološkim i mijelodisplazijama; te metilaciji DNA kao dijagnostičkom biljegu invazivnih trofoblasta i tumora.

Održana su tri odlična plenarna predavanja. Dr Wieringa iz UK govorio je o harmonizaciji edukacije i stručnog usavršavanja biokemičara u Europskoj uniji. Prof. dr. Neumaier iz Njemačke predavao je o kontroli biomolekularne kvalitete i molekularnog testiranja. Ukazao je na potrebu provjere kvalitete i stabilnosti biomarkera koja može utjecati na daljnje testiranje. DNA može biti oštećena zbog zagrijavanja, čestog otapanja, deaminacije, što izaziva nastanak artefakata, a posljedično dovodi do problema u sekvenciranju i detekciji mutacija. Također degradacija proteina i peptida može nepovoljno utjecati na testiranje. Cell free-DNA uzorci postaju sve zanimljiviji za prijenatalna i onkološka određivanja, pa treba obratiti pažnju na degradaciju i stabilnost takvog uzorka.

Treće plenarno predavanje o laboratorijskoj medicini u budućnosti i da li su biokemičari kao struka za nju pripremljeni, održala je prof. dr. Ana-Maria Šimundić. Govorila je o promjenama koje slijede u struci, o porastu broja i repertoara pretraga, o smanjenju financijskih mogućnosti, demografskim promjenama vezanim uz starenje populacije i porast kroničnih bolesti te tehnološki razvoj. Biokemičar je često prisiljen raditi više, uz manje financiranje te se sve više nameće potreba shvaćanja laboratorijske dijagnostike u smislu poslovnog modela. Bit će potrebno umrežavanje i centralizacija mjesta testiranja, dijeljenje kadrovskih i materijalnih resursa, pri čemu će biokemičar svojim znanjem stvarati dodanu vrijednost struke. Osim toga, magistar medicinske biokemije koji je trenutno više usmjeren na kvalitetu uzorka i testiranja, interpretaciju podataka, u budućem vremenu biti će više usmjeren na pacijenta i kako će rezultat testiranja utjecati na ishod njegovog liječenja te na informiranje i kliničara i pacijenta, sukladno tome. Tehnološki razvoj donosi automatizaciju i robotiku, nove analitičke metode, uporabu neinvazivnih uzoraka (znoj, slina, cff-DNA), telemedicinu, testiranje „point of care“, računalne i bioinformatičke tehnologije, kao i dopremu uzoraka do laboratorija dronovima. Suvremeni magistar medicinske biokemije upravlja brojnim podacima u zdravstvu, mora znati sve o svojim testovima i analizama te biti važan savjetnik kliničarima i pacijentima.

Izvješće s 12. međunarodnog simpozija molekularne dijagnostike (ISMD)

Dr.sc. Jasna Bingulac Popović, spec. med. biokemije

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Uz proslavu 20. godišnjice održavanja ISMD simpozij organizirao je tradicionalno prof. Kessler s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Grazu. Na simpoziju je sudjelovalo oko 100 sudionika. Simpozij je uz dva odlična plenarna predavanja obuhvatio slijedeće sekcije: Nove tehnologije I i II, Patogeni: HDV i HEV; HIV, spolno prenosive bolesti i gastrointestinalni virusi, Kontrola kvalitete u molekularnoj dijagnostici i pripremljenost za hitna stanja vezana uz epidemije, te Primjenu molekularne dijagnostike u hemato-onkologiji i farmakogenetici.

Plenarno predavanje znakovitog naslova „Molekularna dijagnostika (MD) od kolijevke do groba“, Cristopha Noppena iz Švicarske pokazalo je današnju primjenu molekularnih pretraga u svim segmentima ljudskog života. Od neinvazivnog dijagnosticiranja rizika fetusa za trisomije i ostale genske bolesti izolacijom fetalne cell free-DNA iz majčine plazme, ispitivanja genetičkih čimbenika u postupcima izvantjelesne oplodnje preko ispitivanja respiratornih infekcija novorođenčadi i hitnih infektivnih stanja te patogena koje prenose vektori i kojima su ljudi zbog putovanja i globalizacije sve više izloženi multipleks testovima sve do molekularne tumorske dijagnostike u svrhu rane detekcije i imunoterapije tumora te za otkrivanje mutacija koje su ciljevi za provođenje personalizirane terapije.

Drugo plenarno predavanje Kleina iz UK posvećeno je temi „Je li prijevremeni porođaj infektivna bolest?“. Prijevremeni porodi prije 37. gestacijskog tjedna događaju se u oko 15 milijuna slučajeva godišnje, a njihov uzrok je slabo istražen. Važnu ulogu za izazivanje prijevremenog poroda ima upala korioamnionitis, a važan okidač su infekcije zbog rupture fetalne membrane izazvane najčešće bakterijama Ureaplazmom i Gardnerellom. Pokazalo da davanje antibiotika ne sprječava prijevremeni porod, iako se preporuča klindamicin za prevenciju abnormalne vaginalne flore, praćenje stanjivanja cerviksa te sadržaj leukocita i kemokina; a pouzdano se smatra da je odsustvo makrofaga rizičan faktor za prijevremeni porod.

Nove tehnologije obuhvatile su brojne nove testove za određivanje HDV RNA (Analityk Jena), respiratorni multiplex panel (Siemens), za crijevne infekcije (Genetic Signatures), za screening tropskih infekcija s vrućicama nepoznatog porijekla (TIB Molbiol); primjenu NGS (next generation sequencing) tehnologije za određivanje genotipova HIV i HCV kao i terapijskih mutacija kod raka pluća.

Zanimljivo je da je Torque Teno virus (TTV) za koji se pokazalo da ne izaziva patološku infekciju i uglavnom se replicira u T-limfocitima, dobar biomarker za imunokompromitirane pacijente. Naime, titar TTV u plazmi može odražavati imuni status imunokompromitiranih bolesnika i dobar je pokazatelj reaktivacije virusa CMV/EBV i BKV. Nizak titar TTV 6 tjedana nakon transplantacije, ukazuje na dugotrajno preživljenje presatka.

Veoma zanimljiva je bila sekcija o virusima HDV RNA i HEV RNA. Dr Chudy iz PEI govorio je o mogućnostima HDV RNA kvantifikacije. Hepatitis D virus je kružne RNA 1,7 kB, koji se spaja u kapsidu s HBsAg hepatitis B virusa. Temeljem 20-35% varijabilnosti sekvenci utvrđeno je 8 genotipova. Oko 15 milijuna ljudi u svijetu kronično je zaraženo s oba virusa. Serološki testovi nisu dovoljno osjetljivi pa je NAT test najosjetljiviji za detekciju HDV infekcije. Većina testova je „in house“ bez standardizacije. 2010g EASL je uveo primarni HDV RNA internacionalni standard za NAT eseje čime je postignut veliki stupanj harmonizacije metoda za kvantifikaciju HDV RNA.

E. Stauber iz Graza govorio je o HEV virusu koji uzrokuje 20 milijuna infekcija diljem svijeta, a izaziva visoki mortalitet u trudnica. Inkubacija je od 15-60 dana. Prevencija infekcije je propisno kuhanje i pečenje mesa na temp. većoj od 70°C. RNA se detektira oko 3 tj nakon infekcije, a kada virus perzistira dulje od 3 mjeseca prelazi u kronični oblik. Utvrđeno je 4 genotipa virusa, a genotipovi 3 i 4 izazivaju češće infekcije starijih muškaraca koji su alkoholičari. Neke države su uvele screening HEV kod DDK (Irska, Nizozemska, UK, Japan), bilo da je to univerzalno ili usmjereno testiranje. Najveći rizik prijenosa je kod transplantiranih bolesnika koji su imunosuprimirani. Terapija je Ribavirin a u Kini je licencirano cjepivo protiv HEV. M. Nübling iz WHO govorio je o pripremama i organizaciji mjera u slučaju hitne javno zdravstvene epidemije. Strijdom iz Južnoafričke Republike govorio je o vaskularnom zdravlju oboljeih od HIVa koji imaju aktiviranu aterogenezu, povišeni kardiovaskularni rizik i aktiviranu upalu uz ART lijekove i tradicionalne faktore poput pušenja i alkoholizma.

Sekcija kontrole kvalitete započela je predavanjem Mantke iz QCMD o standardizaciji i poboljšanju praćenja kvalitete izvođenja molekularnih testova. Najveći izazov u EQA sustavima za praćenje izvođenja MD je dobra standardizacija i homogenost standarda što omogućava usporedivost sa svim esej formatima. Što se tiče 0,5 log kao prihvatljive mjere za izvođenje molekularnog testa u usporedbi sa skupinom ili ciljnom vrijednošću, smatra se da za biljege krvlju prenosive bolesti više od 90% rezultata pokazuje <0.3 log razlike. Svakako je u procjeni log razlike važno uzeti u obzir i koliko je ta propisana razlika bitna za donošenje kliničke odluke.

Primjena molekularne dijagnostike u tzv. tekućinskoj biopsiji u hemato-onkologiji i farmakogenetici je vrlo zanimljivo područje MD za ciljnu terapiju tumora maksimalno usmjerenu na prisutne mutacije pojedinog bolesnika. Cell-free DNA i RNA kao biomarkeri mogu zamijeniti biopsije tkiva pa su uključene u onkološku dijagnostiku za potrebe rane detekcije, personalizirane terapije i praćenja rezistencije. Pokazane su primjene MD kod određivanja genomskih heterogenosti tumora, onkogenih RAS mutacija, NGS metode u molekularnoj hematoonkologiji za diferencijaciju liječenja AML, MDS. Postavljaju se pitanja o osjetljivosti te metodologije i kolika osjetljivost je potrebna za klinički relevantan nalaz. Slijedeći važni čimbenici su: financije, predanalitički uvjeti, standardizacija metoda, te interpretacija nalaza pomoću bioinformatike.

25. internacionalni simpozij o nadzoru i testiranju krvlju prenosivih bolesti, IPFA 2018, 16-17. lipnja, Atena, Grčka

Ivana Babić, spec. med. biokemije

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Skup je uobičajeno započeo predstavljanjem organizacije transfuzijske službe u zemlji domaćinu, Grčkoj, koja broji 7 zdravstvenih regija, s četiri transfuzijska centra i 90 krvnih banaka pri bolnicama. Tri transfuzijska centra bave se prikupljanjem, proizvodnjom, testiranjem, distribucijom i kliničkom transfuzijom, dok grčki nacionalni transfuzijski centar samo testira i distribuira krvne pripravke. Sva četiri transfuzijska centra provode serološko i molekularno testiranje, a 90 centara pri bolnicama odgovorni su za prikupljanje, preradu, distribuciju i transfuziju. U sklopu reorganizacije cilj im postojanje samo dva transfuzijska centra. Pri kraju su s izradom informacijskog sustava. Godišnje prikupe i transfundiraju 500.000-600.000 donacija. Plaćeno davalaštvo i privatne krvne banke ukinute su 1979. g. Na bolesnike s talasemijom troši se 20% donacija. Njihova je transfuzijska mreža visoko decentraliziran sustav. Nemaju nacionalni kriterij za davatelje krvi. Pool davatelja čini 58 % dobrovoljnih, 36 % ciljanih, 2 % vojska, 4 % švicarski crveni križ. Grčka je prva zemlja u davanju krvi, ali isto tako i prva po potrošnji. Za koncentrate trombocita odvajaju 35% krvi. Imaju velik broj afereza za potrebe hematološko onkoloških bolesnika i puno leukoredukcije za talasemičare.

Zbog jubilarne obljetnice 25. godina ovog internacionalnog simpozija posebno je predavanje održano in memoriam Theo Evers, dugogodišnjeg direktora IPFA-e koji je prvi shvatio važnost i potaknuo suradnju proizvođača plazme i stručnjaka na području testiranja krvi. Zanimljivo je njegovo vizionarsko razmišljanje i poticaj da se još 1994. raspravlja o molekularnom testiranju poolova plaze te se na prvom sastanku tadašnje EPFA zaključilo da NAT još nije spreman kao tehnologija za testiranje poolova. No ubrzo je metodologija bila spremna i od tada se na njegovu inicijativu kroz sastanke u organizaciji IPFA okupljaju eminentni stručnjaci iz cijelog svijeta koji razgovaraju o sigurnosti i mogućnostima testiranja krvi.

Cijela sekcija predavanja posvećena epidemiologiji i testiranju hepatitisa E (HEV) iznijela je podatke prema svjetskim regijama. U regiji Azija-Pacifik HEV uzrokuje 160.000 smrti godišnje a prenosi se najviše putem vode. U Indiji uzrokuje više od 20 % smrti novorođenčadi i majki. Kambodža, Singapur, Kina, Japan, Korea, Australija, Novi Zeland, Indija imaju prema studijama od 15-30 % anti HEV-IgG pozitivnih davatelja krvi, Indija 1,5 % HEV-RNA pozitivnih, N. Zeland 0, ostali svi ispod 1%. Prevalencije se ne razlikuju bitnije u populaciji davatelja i općoj populaciji. U Japanu se opisuju 3-4 prijenosa HEV putem transfuzije godišnje. Od svih zemalja, samo je Japan uveo NAT probir davatelja za HEV-RNA na otoku Hokaido, dok se Australija i N. Zeland nakon provedenih studija nisu odlučile za uvođenje NAT za HEV-RNA u probir davatelja. Razmatralo se uvođenje molekularnog testiranja za donacije namijenjene imunokompromitiranim primateljima ali je takav sustav kompliciran, studije učinkovitosti su pokazale da je bolja ako se testranje uvede za sve donacije. Za područje Europe prijave rastu iz godine u godinu, zbog podizanja svjesnosti među kliničarima. Većinom se radi o lokalnom izvoru zaraze. Među irskim davateljima krvi koji se rutinski testiraju ID-NAT HEV utvrđena je incidencija 1:5000 HEV-RNA pozitivnih. U skupini HEV-RNA pozitivnih davatelja nema vegetarijanaca. Više od 70 % su asimptomatske infekcije, nisu imali prijenos HEV transfuzijom, a troškove testiranja snosi vlada. Osim Irske, sve se prikupljene donacije testiraju na HEV-RNA u Ujedinjenom Kraljevstvu i Nizozemskoj a tim će se zemljama pridružiti i Malta. Druge zemlje, kao što su Španjolska, Francuska, Njemačka i Austrija

testiranje provode regionalno i za imunokompromitirane primatelje, u poolovima 6-96. Danska i Švedska odlučile su ne uvesti NAT probir za HEV. Njemačka, Francuska i Nizozemska imaju najviše reaktivnih, s incidencijom u Nizozemskoj 1:2179, Njemačkoj 1:1294 i 1:815, Francuskoj 1:2218, Austrija 1:5122. HEV-RNA pozitivni davatelji odbijaju se do negativnog HEV-RNA nalaza i pozitivne HEV serologije, što obično iznosti 3-4 mjeseca. Prema radu Dreier i sur. iz 2018, nema povezanosti viralnog titra i uspješnosti prijenosa. U Irskoj testiraju i donore organa, tkiva, matičnih stanica, no spominju izvjesne probleme s kliničarima koji još nisu dovoljno osviješteni o HEV infekciji. Studija američkog crvenog križa utvrdila je prisutnost 5-8% IgG pozitivnih i incidenciju 1:16908 u dobrovoljnih davatelja, odnosno kanadske transfuzijske službe incidenciju 1:4615. U obje studije da su HEV-RNA pozitivni davatelji bili stariji muškarci te da su imali nizak virusni titar. Iako su neke zemlje uvele rutinsko testiranje HEV-RNA za sve donacije, dok druge još razmišljaju ili su odlučile da neće uvesti testiranje, potrebno je još raditi na osvješćivanju kliničara o prisutnosti i značaju ove infekcije. Osim hepatitisa E spomenut je povećani broj infekcija hepatitisom A u Europi, posebice u MSM populaciji, ali isto tako i u općoj populaciji. Podaci za Kinu u sekciji primjene NAT testiranja u Aziji, govore o 384 transfuzijska centra u 31 regiji, imaju 202 centra za prikupljanje plazme, od 2015. g. testiraju sve seronegativne donacije NAT-om. Najveći doprinos NAT testiranja je u otkrivanju infekcija hepatitisom B, među kojima je najviše zastupljen okultni oblik infekcije, koji u čak 70% slučajeva ima titar HBV-DNA <20 IU/mL. U sekciji o davateljima prezentirana je odluka kojom Engleska i Škotska smanjuju period odbijanja MSM populacije na tri mjeseca od zadnjeg odnosa. I ove je godine IPFA okupila renomirane stručnjake i ponudila edukativne diskusije.

Izvješće s XV th European Symposium on Platelet and Granulocyte Immunobiology

24. - 26. svibnja. 2018. Edeu/Amsterdam, Nizozemska



Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Europski simpozij o trombocitnoj i granulocitnoj imunobiologiji održava se svake dvije godine od 1998. g. U sklopu simpozija održava se i radionica iz Granulocitne serologije i HNA genotipizacije u organizaciji Granulocyte Working Party-ISBT.

Skupu je nazočilo oko 150 sudionika i predavača iz Europe, SAD, Australije i Kanade. Organizatori simpozija bili su Masja de Hass i Leendert Pocelijn, Sanqiun, Amsterdam. Granulocitnu radionicu vodili su Jűrgen Bux (Hagen, Njemačka) i Behnaz Bayat (Giessen, Njemačka). Analizu rezultata radionice IGWP-2017 prikazala je A. Reil, a za radionicu IGWP-2018 preliminarne rezulTate prikazo je P. H?glund. Predavanje o eksperesiji CD 177, mutaciji c.829A>T i kliničkom značenju HNA-2 antigena u aloimunoj neonatalnoj neutropeniji održali su B. Bayat, B. Flesch i P. H?glund. Skupina predavanja posvećenih trombocitnoj imunobiologiji obuhvaćala je ulogu trombocita u upalnoj reakciji, regeneraciji jetre, obilježja Fc receptora na makrofazima u humanoj slezeni i patogeneza imune trombocitopenije (ITP),genetičku i imunosnu reznolikost pedijatrijskih bolesnika s ITP i povezanost s odgovorom na liječenje intra venoznim gama globulinima (IVIG), podskupini anti-HLA protutijela koja induciraju aktivaciju trombocita putem FcyRIIa receptora. Novine u dijagnostici i sprječavanju fetalne i neonatalne aloimune tropbocitopenije (FNAT) bile su zastupljene u predavanjima o ulozi HLA protutijela razreda u FNAT, primjeni metode” plasmon resonance” za procjenu učinka i biološku aktivnost protutujela vezanih na trombocite putem Fc receptora. Posebna pozornost bila je usmjerena na rezultate multicentričnih ispitivanja priprave i učinkovitosti anti-HPA-1a hiperimunog imunoglobulina za sprječavanje FNAT.

Skupina predavanja posvećenih granulocitnoj imunobiologiji obuhvaćala je predavanje o in vivo modelima za ispitivanje kinetike neutrofila,

isptitivanje uzroka primarne neutropenije (AIN) u ranoj dječjoj dobi, metodama za detekciju autoprotutijela u benignoj dječjoj neutropeniji uz tumačenje odabira i značenja rezultata testova.

Novi podaci o ispitivanju uloge leukocita u patogenezi transfuzijom uzrokovane akutne ozljede pluća (TRALI) prikazani su na animalnim i humanim modelima koristeći humane endotelne stanice iz mikrovaskulature pluća, te opisom slučaja obrnutog imunosnog TRALI-ja u prethodno aloimuniziranog primatelja transfuzije.

Prikazani su rezultati validacije platforme LSMUTR (Multiplex-Luminex, LABScreen Multi assay) za identifikaciju anti neutrofinih (anti-HNA) aloprotutijela. Iako je osjetljivost i specifičnost testa znatno poboljšana u odnosu na prethodnu verziju, nužna su daljnja ispitivanja prije preporuke za njihovu rutinsku primjenu za određivanje anti-HNA aloprotutijela u potvrdi dijagnoze aloimune neonatalne neutropenije (ANN) i TRALI-ja.

Iz Hrvatske su sudjelovale M.Tomičić (HTZM), te K. Gojčeta i G. Tomac (KBC Zagreb), predstavljene su predavanjem odnosno posterom.

“FOETAL AND NEONATAL ALLOIMMUNE THROMBOCYTOPENIA (FNAT) AND HUMAN LEUKOCYTE ANTIGEN CLASS I (HLA I) ALLOANTIBODIES”. M. TOMICIC, V. DOGIC, J. BINGULAC POPOVIC, I. BABIC, T. VUK, M. STRAUSS PATKO AND I. JUKIC (predavanje)

Background: Alloimmune foetal and neonatal thrombocytopenia (FNAT) is the result of maternal alloimmunization during pregnancy. In most cases FNAT develops consequently to alloimmunization to the specific platelet antigens (HPA)-1a and-5b, less frequently HPA-3a, -15a/b, -6w, -9w and -21w. In some cases of clinically suspected FNATP, only human leukocyte antigen (HLA) class I antibodies can be detected in the maternal and new-born’s sera. The significance of HLA class I alloantibodies for FNATP is still a matter of debate.

Aim: The aim of this study was to analyze laboratory and clinical data of 90 new-borns undergoing serologic testing for neonatal thrombocytopenia during the 2014 to 2017 period in Croatian Institute of transfusion medicine (CITM)

Methods

Laboratory testing for FNAT included serologic screening of maternal and neonatal sera/plasma and platelets by immunofluorescence (IF) method. The monoclonal antibody immobilization of platelet antigens (MAIPA) and Multiplex-Luminex method (Lifecodes., Immmucor was employed to determine anti- HPA and anti-HLA class I specificity. Results:

Serology screening for FNAT yielded positive results in 41 of 90 (45,6 %) cases. Anti-HPA antibodies were detected in 20 (48,8 %) of 41 cases of serologically positive FNATP, i.e. 12 anti-HPA-1a, 5 anti-HPA-5b, 2 anti-HPA-1b and 1 HPA-5a. In 4 (9,8%) of 41 pan-reactive (anti GP IIb-IIIa and Ia-IIa) maternal autoantibodies. In another 16 (39,0%) of 41 cases only anti-HLA class I antibodies were demonstrated

Conclusion:

Determination of anti-HLA class I antibodies and cross matching of neonate’s/father’s platelets with maternal sera by MAIPA method may significantly improve serological verification of diagnosis.

“SEVERE INTRACRANIAL HAEMORRHAGE IN NEONATAL ALLOIMMUNE THROMBOCYTPENIA CAUSED BY ANTI-HPA-1B ANTIBODY”. G. TOMAC, B. GOLUBIC CEPULIC, M. RAOS, M. LUKIC, F PLENKOVIC, S MISETIC AND V. BENJAK (poster)

 Introduction: Neonatal alloimune thrombocytopenia (NAIT) is a rare life-threatening disorder, leading to severe thrombocytopenia and potential bleeding. Intracranial haemorrhage is the most feared complication. We report a case of NAIT due to an anti-HPA1b antibody (Ab) with severe intracranial haemorrhage (ICH).

 Case report

The male preterm infant (36 wks) born by caesarean section after a normal controlled pregnancy, presented with signs of severe intracranial bleeding (hypothonus that progressed into persistent

opistothonus with seizures). Petechiae were not present and other internal bleeding was rulled out. Since only moderate thrombocytopenia was noted (platelet count ranging from 59-101 x 109/L), he received no blood derivatives/treatment. Brain ultrasound and magnetic resonance showed 4th degree of peri-intraventricular haemorrhage, that probably occured antenatally. We report the results of NAIT testing, HLA genotype of the infant’s mother and summarize case-reports of previous severe ICH caused by anti-HPA1b Ab.

Conclusion

NAIT and severe ICH due to an anti-HPA1b Ab are a rare events. Since only moderate thrombocytopenia is seen in this infant, it is conceivable that the effect of anti-HPA1b Ab on platelet activation may contribute to the increased hemorrhagic symptoms observed in this infant.



Danijel Grubešić, spec. transf. medicine

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu




Izvješće - European school of transfusion medicine (ESTM), pod nazivom: „Transfusion - transmitted infectious diseases

Od 23.11. – 25.11.2018. u Barceloni, Španjolska održan je međunarodni tečaj, u organizaciji European school of transfusion medicine (ESTM), pod nazivom: „Transfusion - transmitted infectious diseases and blood safety“. Na tečaju je bilo prijavljeno 56 sudionika iz 22 zemlje. Skup je otvoren nakon uvodnih i pozdravnih govora. Uslijedila su iznimno zanimljiva predavanja po sekcijama iz kojih sam izdvojio sljedeće. Iz perspektive ECDC-a (The European Centre for Disease Prevention and Control) prikazani su sustavi obavješćivanja, potom pravovremenost i namjena međunarodne komunikacije o postojećim i drugim opasnostima za ljudsko zdravlje. Na primjeru virusa Zapadnog Nila (VZN) (engl. West Nile virus - WNV) mogla se vidjeti distribucija vektora i infekta u Europi. Do sada je granica širenja prema zapadnoj Europi bio planinski masiv Alpe, mada je vidljiv proboj i uočena pojava VZN u Beču (D. Domanović, Švedska). Prikazana je vjerojatnost širenja VZN do 2025. i 2050. godine na zemlje srednje i zapadne Europe (Njemačka, Švicarska, Francuska, jug Španjolske itd.). Smatra se da će VZN u budućnosti biti veliki javno - zdravstveni problem. Talijanska je preporuka testirati na VZN od svibnja do kraja studenog (D. Prati, Italija). Njemački biolog prikazao je zanimljive i moguće načine eradikacije komaraca, bilo kemijski, insekticidima i / ili iradijacijskom sterilizacijom muških komaraca. Komarci su, naime, monogamni insekti koji humanom manipulacijom mogu producirati neoplođena jajašca. To se postiže prikupljanjem komaraca iz prirode, odvajanjem mužjaka komaraca i njihovo izlaganje ionizirajućem zračenju do steriliteta, potom puštanjem u prirodu i parenje bez reprodukcije (N. Becker, Njemačka).

U Engleskoj je u 2017. godine uveden probir svih donacija krvi na hepatitis E virusnu (HEV) RNA, dok se HEV RNA pozitivne donacije testiraju i serološki. Testiranjem je tako nađeno 1:2848 HEV RNA pozitivna donacija. Transfuzija koncentrata eritrocita rjeđe se povezuje s transmisijom HEV infekcije, u usporedbi s plazmatskim krvnim pripravcima. Izneseni su zaključci radne skupine za HEV: 1) Registrira se porast učestalosti genotipa 3; 2) imuno suprimirani su u riziku od inficiranja HEV-om putem krvnih pripravaka i transplantacijom; 3) svi primatelji alogenih transplantata krvotvornih matičnih stanica i solidnih organa trebaju primati HEV negativne krvne pripravke; 4) potrebno je bolesnicima dati upute i savjete o obradi hrane; 5) zaključci su podložni reviziji (P. Hewitt, UK). U Njemačkoj se 2019. uvodi HEV NAT probirno testiranje. Od 2013. do 2018. se bilježi 12 potvrđenih HEV prijenosa putem transfuzije krvi, te 3 moguća HEV prijenosa. Univerzalni probir donacija krvi na HEV za sada imaju Irska, Engleska i Nizozemska (M. Funk, Njemačka).

Odgoda darivanja krvi u Nizozemskoj je na 3 mjeseca od HEV RNA pozitivne donacije. Za pozitivne donacije u HEV RNA probirnom testiranju provodi se: potvrdno serološko testiranje; genotipiranje; te su u 100% potvrđeni pozitiviteti (B. Hogema, Nizozemska).

Pitanje okultne B virusne infekcije (OBI) problematizirano je postavljenim pitanjem da li je riječ o tehničkom ili biološkom entitetu. Testiranjem donacija krvi anti-HBc probirom povećava se sigurnost, ali i mogući manjak krvi. Važnost anti-HBc testiranja raste s HBV prevalencijom u nekoj zemlji. Prikazani su slovenski slučajevi lookback-a i traceback-a, a radilo se o prijenosima hepatitis B virusa (HBV) putem krvi darivatelja koji su HBsAg / ID-NAT negativni (D. Candotti, Francuska).

Promatranjem distribucije hepatitis C virusa (HCV), bilježi se stabilna epidemiološka slika u Europi. Na europskoj razini HCV prevalencija je najviša u Rumunjskoj i Ukrajini (4 - 6%) (JI. Esteban, Španjolska).

U Nizozemskoj, kod muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM) i rizika za prijenos virusa humane imunodeficijencije (HIV), diferenciraju visoko i nisko rizičnu MSM populaciju, postavljajući dodatna 3 pitanja u upitniku za darivatelje krvi: 1) da li je MSM osoba imala analni odnos u zadnjih 12 mjeseci?; 2) da li MSM osoba koristi kondom?; 3) da li je MSM osoba u monogamnoj vezi?. U MSM populaciji zabilježena je povećana incidencija i drugih spolno/krvlju prenosivih bolesti: hepatitis A virusna (HAV) infekcija, spolno prenešeni HCV, sifilis i limfogranuloma venerum. Na temu HIV-a i pre-ekspozicijske profilakse (PrEP) navedena je opasnost od potencijalno dugotrajnih nuspojava, povećana rezistencija HIV-a na lijekove kod nepravilnog uzimanja, povećani lažni osjećaj sigurnosti i pojavnost drugih spolno prenosivih bolesti (T. van de Laar, Nizozemska).

Rizik transfuzijskog prijenosa humanog T-limfotropnog virusa (HTLV) je izuzetno nizak u mnogim industrijaliziranim zemljama, čemu je značajno pridonijela leukoredukcija krvnih pripravaka (S. Laperche, Francuska).

Po pitanju rizika malarije u ne-endemičnim područjima, prikazani su epidemiološki podaci. Od 1911. do 2015. godine zabilježeno je na svjetskoj razini 100 prijenosa malarije transfuzijom, od čega 10 prijenosa malarije transfuzijom u posljednjih 10 godina (54% Amerika, 38% Europa). Prema učestalosti vrsta Plasmodium-a najčešći je: 1) P. falciparum 45%; potom 2) P. malariae 30%; 3) P. vivax 16%; 4) P. ovale 4%; P. knowlesi 2%. Mortalitet kod transfuzijom prenešene malarije iznosi 14%. Strategija borbe protiv malarije uključuje: 1) probir/selekciju darivatelja krvi; 2) laboratorijski probir; 3) inaktivaciju patogena. Za probir malarije u ne-endemičnim područjima najprihvatljivije je serološko (ELISA) testiranje (M. Piron, Španjolska).

Kada je riječ o Chagasovoj bolesti prevalencija trypanosoma cruzi infekcije u Europi iznosi 35 slučajeva na 100000 st. U Europi prednjači Španjolska sa 307 slučajeva na 100000 st., potom slijedi Italija. Uglavnom se tu radi o osobama latino-američkog podrijetla, tj. migrantima koji su ujedno i darivatelji krvi u Španjolskoj i Italiji (C. Niederhauser, Švicarska).

Krvna grupa i odlazak Malog Trampa

Svijetlo! Kamera! Akcija!


Dr.sc. Ana Hećimović, spec. trans. med.

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu



Sir Charles Spencer Chaplin bio je britanski, a kasnije i holivudski glumac, zvijezda nijemog filma, režiser, scenarista i muzičar. Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma, ali i općenito. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, režiser, scenarist, producent i kompozitor. Njegov lik "Skitnice" (The Tramp) bio je nadaleko prepoznatljiv; lutalica otmjenog držanja i džentlmenskog ponašanja, potkresanih brkova kao zaštitni znak, koji nosi uski kaput, prevelike hlače i cipele, polucilindar te bambusov štap.

Charlie Chaplin rođen je travnja 1889. u Walworthu u Londonu. Njegovi roditelji bili su zabavljači u varijeteu, a rastali su se prije nego što je Charlie navršio tri godine. Njegov otac Charles Chaplin stariji bio je romskog porijekla. Odan alkoholu, nije imao prisan odnos sa sinom. Chaplinov otac umro je 1901 godine, kad je Charlie imao dvanaest. Bolest grla okončala je pjevačku karijeru Chaplinove majke. Njena prva psihička kriza javila se 1894. kad je nastupala u The Canteenu, vojnom kazalištu blizu Londona. Krize su bile sve češće te je Chaplin završio u sirotištu u Lambethu u Londonu, a nakon nekoliko tjedana završio je u londonskoj školi za siromašne. Tamo je bio i njegov mlađi brat. Kako bi preživjeli, mlada braća Chaplin držali su se zajedno. Dok su bili dječaci, odlazili su u varijete, a obojica su se dokazala na pozornici. Chaplinove rane godine očajnog siromaštva izvršile su veliki utjecaj na njegove likove. Teme u njegovim filmovima u kasnijim godinama oživjet će scene njegovog djetinjstva u siromašnom Lambehtu. Karijera mu je trajala 65 godina, od kazališta u Engleskoj, u kojima je nastupao kao dječak, pa skoro sve do smrti, koja je stupila u 88. godini. Imao je buran život.


Bloddy Brillian - briljantna monografija o povijesti transfuzijske medicine - zadnjih 100 godina

Ništa nije tako pomoglo u nagovoru pravnika, zakonodavaca i javnosti, o potencijalnoj ulozi krvnih grupa i njihovog određivanja u slučajevima dokazivanja očinstva, nego kao što je to učinio slučaj tada već planetarno poznate filmske zvijezde Charlie Chaplina. Bio je u pedesetim godinama, također poznat i po zavodničkim sposobnostima pa je tako imao kratku aferu s ne tako poznatom, ali vrlo lijepom mladom glumicom Joan Barry. Kada je ta veza pukla, Chaplin je pristao platiti njeno preseljenje iz Kalifornije u New York. Međutim, njegov mir je kratko trajao, jer ga je mlada glumica i dalje uhodila i uznemiravala te kada je zatrudnjela, tražila je od njega novac. On je to odbio, a ona je informaciju pružila medijima. Očekivano, vijest je bila na naslovnicama svih novina, jer je u to vrijeme bio jedan od najpoznatijih osoba Svijeta. Protiv njega je započela nemilosrdna kampanja. Kolumnistica trač novina Hedda Hopper u tome je prednjačila. Chaplin je odbijao sve optužbe, međutim Sud je odlučio da mora plaćati 125$ tjedno za majčinu njegu te 4600$ za zdravstvene troškove. Sud je također odlučio da se provede utvrđivanje očinstva nakon djetetovog petog mjeseca života. Očinstvo bi utvrđivalo tri liječnika, neovisno. Ako bi dva od tri liječnika utvrdilo da Chaplin nije otac, optužba ne bi bila potvrđena. Testiranjem je potom utvrđeno da je Chaplinova krvna grupa O, krvna grupa mlade glumice A, a krvna grupa djeteta B. Time je sve bilo jasno. Ali, samo za liječnike, ne i za suca Vrhovnog suda države Kalifornije, koji je ukinuo prijedlog za odbacivanje tužbe i suđenje se nastavilo. Trajalo je. Premda je prvostupanjska odluka porote opet išla u korist Chaplina, iako u toj odluci nisu uzeti u obzir rezultati testiranja, nego Chaplinova popularnost, drugostupanjska odluka bila je protiv njega. Snažnu ulogu na mišljenje porote odigrali su tekstovi trač rubrike Hedde Hooper i činjenica da ama baš nitko na sudu nije priznao rezultate testiranja očinstva. Chaplin je proglašen ocem Carol Ann i morao ju je financijski uzdržavati do njene 16-te godine. Njegov ugled i karijera bili su narušeni, a za njega je započela noćna mora. U to vrijeme, a bilo je to vrijeme „makartizma“* Chaplin je bio optuživan i za „neameričke aktivnosti“ i osumnjičen da je komunistički simpatizer, a J. Edgar Hoover** se pobrinuo da mu se poništi ponovni ulazak u SAD iz kojih je, zbog svih nastalih okolnosti, iselio u Švicarsku. Chaplin je na sve to rekao da je i u tom slučaju bio predmet laži i obmana, što je vjerojatno bila i istina. Umro je na Božić 1977. godine u Vevey-u, u Švicarskoj.

Međutim, njegov slučaj očinstva mobilizirao je mnoge; znanstvenike, pravne stručnjake i savjesne novinare koji su pisali da je to bila presuda protiv znanosti, prirode i istine te da je Kalifornija odlučila da je crno bijelo, da su dva i dva pet te da ono što je gore, da je dolje. Uskoro, 1952 godine, državna zakonodavna tijela te Američka odvjetnička komora predložili su „Uniform Act on Blood Test to Determine Paternity“. Propis je oblikovan tako da onemogućava donošenje odluka o očinstvu mimo znanstvenog vještačenja.

* makartizam -protuljevičarsko, antikomunističko raspoloženje 40-tih i 50-tih u SAD-u – ime je dobilo prema republikanskom senatoru J. McCarthyju koji je predvodio u optužbama - najčešće neutemeljenim

** J. Edgar Hoover- direktor FBI, manipulator i jedan od najmoćnijih Amerikanaca 20. stoljeća. Do danas je ostao kao jedna od najmračnijih i najbizarnijih figura moderne Amerike. Vodio je FBI sve do svoje smrti, unatoč pokušajima mnogih predsjednika da ga maknu s jedne od najmoćnijih pozicija u Americi. A on je tijekom svog mandata, koji je trajao punih 48 godina, radio pod administracijom osam američkih predsjednika. Odnosno, držao ih u šaci.

Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu | Na vrh stranice