Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu vjesnika

Jurica Marković, dr.med.

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Prvim danom prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a s ciljem podizanja svijesti javnosti o HIV-u/AIDS-u. Brojna događanja i aktivnosti, razne kampanje i akcije na svjetskoj i domaćoj sceni prate ovu 30. godišnjicu obilježavanja borbe protiv bolesti čije je poimanje pratila (r)evolucija. Borbe protiv stigmatizacije i borbe za vlastito zdravlje oboljelih doista su dosezale razine revolucionizma, nije pretenciozno usporediti te „borbe“ s onima ratnima gdje se oboljeli bore za pravo na zdravstvenu zaštitu, svoje pravo, pravo koje im pripada jednako kao i oboljelih od svake bolesti koja tereti pojedinca i zajednicu. S druge strane nalaze se sustavi zdravstva, sustavi prava, gotovo svi sustavi uređenih država koji su proteklih 30-tak godina implementirali u svoj rad saznanja, što o načinu otkrivanja, liječenju, što o stigmi koja prati oboljele od HIV-a/AIDS-a čime su pokazali evoluciju u promišljanju i akciji za čije se provedbe čeka, no na promjene koje su u konačnici pozitivne i danas prisutne u mnogim zemljama svijeta. Nažalost, neke zemlje svijeta još uvijek vode svoje bitke.

U cilju zaustavljanja širenja infekcije HIV-om, svjetske su organizacije postavile globalne zdravstvene strategije i ciljeve za ubrzavanje i poboljšanje prevencije i liječenja koji uključuju eliminaciju infekcije HIV-om i AIDS-a do 2030. godine kao dio Globalnih ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals, SDGs), te globalne ciljeve Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV (UNAIDS) koji poziva sve zemlje da do 2020. godine postignu da 90 % zaraženih osoba bude dijagnosticirano, 90 % dijagnosticiranih uzima antiretrovirusne lijekove i 90 % liječenih ima nemjerljivu viremiju.

Infekcija virusom HIV-a predstavlja dvojaki problem, zdravstveni oboljelome, onaj javnozdravstveni čitavoj zajednici. U našoj zemlji također su svjesni te činjenice te je 2017. revidiran i usvojen Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV-a/AIDS-a za razdoblje 2017.-2021. Ukratko, ciljevi programa su sprečavanje širenja HIV infekcije u Hrvatskoj, osiguranje adekvatne zdravstvene zaštite i skrbi za oboljele od HIV/AIDS-a te promicanje zdravlja i smanjenje rizičnih ponašanja u općoj populaciji i ključnim populacijama koje čine muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, osobe koje koriste droge injektiranjem, osobe koje imaju veći broj spolnih partnera te osobe koje naplaćuju seksualne usluge.

Ovogodišnju kampanju UNAIDS-a prati slogan “Live life positively - Know your HIV status” odnosno “Živi pozitivno – saznaj svoj status”. Cilj kampanje je podizanje svijesti o važnosti testiranja na HIV i poznavanja vlastitog statusa kako bi oni koji još ne znaju za svoj HIV-pozitivan status započeli liječenje, a oni koji su HIV–negativni da nastave sa zaštitničkim ponašanjima prema infekciji. Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa priključuju se obilježavanju dana borbe protiv AIDS-a kampanjom pod sloganom “Meni se to ne može dogoditi”. Upravo se navedenim sloganom ove godine pokušava istaknuti uobičajena pretpostavka kako se loše ili nepredviđene situacije događaju drugima. Istina je kako se svakome “to” može dogoditi. Istraživanje o zdravstvenom ponašanju učenika (Health Behaviour in Schoolaged Children, HBSC) provedeno 2014. godine pokazalo je kako je među petnaestogodišnjacima 21% mladića i 6% djevojaka imalo spolni odnos, od kojih je 50% bilo nezaštićeno. Stoga, iako je kampanja namijenjena svim spolno aktivnim osobama, naglasak se stavlja iz potrebe najviše na mlade, razlog je i taj što od ukupnog broja slučajeva HIV/AIDS, najveći broj zaraza HIV-om (53 %) se dijagnosticira u dobnim skupinama od 25 do 39 godina. Uz već tradicionalni „Pozitivan koncert“, proteklih mjeseci izrađen je i videomaterijal koji govori o lošim iskustvima mladih s njihovim reproduktivnim spolnim zdravljem, napravljena je i dostupna mobilna aplikacija „Spolno zdravlje“, izrađeni mnogobrojni letci, plakati i dr., mnoge javnozdravstvene službe i civilna društva otvorila su svoja vrata i omogućila testiranje, a sve u cilju bolje i dostupnije edukacije te pravovremene detekcije.

Podatci Programa Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV-a/AIDS-a (UNAIDS) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) govore kako je u svijetu 2017. godine s ovom infekcijom živjelo 36,9 milijuna ljudi, od čega je 1,8 milijuna bilo novootkrivenih slučajeva zaraze HIV-om, a 940 000 ljudi umrlo je od posljedica AIDS-a. 

Registar za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do studenog 2018. godine bilježi ukupno 1.618 osoba (1.431 muškarac i 187 žena) kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 519 oboljelo od AIDS-a. U istome je razdoblju od HIV-a/AIDS-a umrla 271 osoba. U posljednjih pet godina u Hrvatskoj se prosječno bilježi oko 100 novodijagnosticiranih slučajeva infekcije HIV-om, što stopom od 2,3 na 100.000 Hrvatsku svrstava među zemlje s niskom učestalošću HIV infekcije, odnosno manje od 0,1 % stanovništva RH ima anti – HIV protutijela (6,2 na 100.000 je prosjek za zemlje EU/EEA u 2017.godini). Značajan je podatak kako se u više od 50 % zaraženih virusom HIV-a zaraza otkriva u poodmaklu stadiju infekcije HIV-om ili kada je zaražena osoba već oboljela od AIDS-a.

Glede 2018. godine, do studenog zabilježene su 72 nove dijagnoze infekcije virusom HIV-a, odnosno razvoja klinički manifesne bolesti, tj. AIDS-a. Protekle 2017. bilo je ih 106. Među osobama koje su dijagnosticirane i ušle u skrb 2018. godine, 19 je osoba oboljelo od AIDS-a, a 8 osoba zaraženih HIV-om je umrlo, od čega 3 od posljedica AIDS-a. Među navedenim slučajevima novih prijava HIV-a/AIDS-a, kod 60 osoba (83 %) je vjerojatni put prijenosa bio muški homoseksualni odnos, kod 10 osoba (14 %) heteroseksualni odnos, a u dva (3 %) slučaja nije utvrđen put prijenosa.

Sve navedeno ogleda se i u radu naše službe.

Transfuzijska medicina razvila se iz specifičnih potreba nadomještanja krvi. Iz tijela zdravih, dobrovoljnih darivatelja vadimo je i prenosimo u tijela oboljelih i svih potrebitih jer krv, iako većinskim sastavom voda, ona to doista nije. Ona je medij nezamjenjive funkcije koji se prenosi, cirkulira, kojim „liječimo“. Upravo ta specifičnost našu službu svrstava u potencijalno „ulazno mjesto infekcije“. Prema podatcima HZTM-a seroprevalencija protutijela na HIV kod osoba koje prvi put dobrovoljno doniraju krv u Hrvatskoj je u razdoblju 1998. – 2013. god. iznosila od 0,00 do 0,014 %. U 30 godina praćenja HIV-a/AIDS-a u RH svega dvije osobe razvile su HIV infekciju, odnosno zaražene su virusom HIV-a putem transfuzije zaraženih pripravaka proizvedenih iz jedne doze krvi. Valjalo bi naglasiti kako u navedena dva slučajeva čiji put prijenosa nije utvrđen u novodijagnosticiranih tijekom 2018. godine ne radi se o primateljima zaražene krvi, odnosno krvnih preparata.

Korišteni su epidemiološki podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

Povratak na naslovnicu broja | Povratak na arhivu | Na vrh stranice