Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Svim dobrovoljnim darivateljima krvi i onima koji će to postati čestitamo 25. listopad Dan dobrovoljnih darivatelja krvi !
Trenutne zalihe krvi

Darivanje krvi

Farmaceutska djelatnost kontakti

Brzi kontakti

Petrova 3, 10000 Zagreb
tel.: +385 (0)1 46 00 333
fax: +385 (0)1 46 33 286
Radno vrijeme:
pon – pet: od 07:30 do 19:00h;
sub: od 07:30 do 15:00h. hztm@hztm.hr

Pretražite naše stranice

O krvi

Saznajte nešto više o krvi kroz odgovore na često postavljena pitanja.


Što je krv?


- Krv je tekuće tkivo koje teče u zatvorenom krvnožilnom sustavu organizma.
- Organizam odrasla čovjeka sadrži 4,5 do 5,5 l. krvi.
- Krv je prijeko potrebna za funkciju svih organa i stanica.
- Osnovna je funkcija krvi opskrba tkiva kisikom i hranjivim tvarima, kao i odstranjivanje ugljičnog dioksida i svih metaboličkih produkata.

 

 


Gdje nastaje krv?


- U odrasloj dobi krvne stanice proizvodi koštana srž.
- Tijekom cijelog života, svaki zdravi organizam sam proizvodi dovoljne količine svih sastavnih dijelova krvi.

 


Koji je sastav krvi?


Krv se sastoji od krvnih stanica koje plivaju u krvnoj plazmi:
- krvne stanice su: eritrociti, trombociti i leukociti.
- krvna plazma je tekući dio krvi i sastoji se od vode, ugljikohidrata, masti, bjelančevina, hormona, minerala i vitamina.


U jednoj kapi krvi nalazi se:
- 15 milijuna trombocita
- 400 tisuća leukocita
- do 250 milijuna eritrocita.

U jednoj kapi krvi: 55% plazma, 45% krvne stanice

Eritrociti su najbrojnije krvne stanice.Životni vijek eritrocita oko 120 dana.
Hemoglobin (krvna boja) najvažniji je dio eritrocita. Glavna je uloga hemoglobina prijenos kisika i ugljičnog dioksida labilnim vezanjem za željezo.
Hematokrit je postotak eritrocita na jedinicu volumena krvi.
Leukociti brane organizam od infekcija. Vrste leukocita su:
granulociti, monociti, limfociti. Životni vijek im je najkraći.
Trombociti su značajni za zgrušavanje krvi. U krvi ostaju oko 9 do 12 dana.

Laboratorijski nalaz krvne slike zdrava čovjek:

L (leukociti): 5-8x10^9
E (eritrociti):

 

muškarci: 4,6-6,2x10^12
žene: 4,2-5,4x10^12
T (trombociti): 150-350x10^9

 

Hb (hemoglobin): muškarci: 150±20g/L;

žene:
140±20g/L;

He (hematokrit): muškarci: 42-53%;

žene: 36-47%;

 

 


Ima li doza krvi cijenu?


Svaka doza krvi ili krvnog pripravka ima odredenu cijenu.
- Uvriježeno mišljenje da krvni pripravci kojima se liječi bolesnik trebaju biti besplatni stoga što dobrovoljni darivatelji besplatno davaju svoju krv. Doista, dobrovoljni darivatelj poklanja bolesniku svoju krv ili krvne sastojke. Medutim, postoje troškovi niza postupaka kojima se darovana krv ispituje i prireduje za sigurnu i djelotvornu transfuziju bolesnicima.
Analiza troškova proizvodnje krvnih pripravaka u HZTM:
Svaki gradanin Republike Hrvatske koji ima pravo na zdravstvenu zaštitu ne plaća krv i krvne pripravke potrebne za njegovo liječenje.
Sve troškove transfuzijskog liječenja u zdravstvenoj ustanovi snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

 

 


Prodaje li se krv, izvozi ili uvozi?


Ne, krv se ne prodaje, ne izvozi niti uvozi iz više razloga:
- Transfuzijska služba svake zemlje prati epidemiološko stanje zemlji, prati uvjete života darivatelja krvi i prema tim pokazateljima odreduje kako i kojim testovima ispitivati krv darivatelja na prisutnost uzročnika zaraznih bolesti. Zbog toga svaka zemlja može biti sigurna samo u krv i krvne pripravke dobivene od darivatelja krvi u toj zemlji.
-Republika Hrvatska, kao i neke europske zemlje, uvozi samo neke koncentrate faktora zgrušavanja krvi za liječenje bolesnika koji boluju od hemofilije (bolest zgrušavanja krvi). Takvi lijekovi se uvoze jer u Hrvatskoj nema ustanove s dobro razvijenim tehnološkim procesom za preradu plazme i dobivanje visoko pročišćenih faktora zgrušavanja. Tehnologija za proizvodnju je vrlo skupa i nije ekonomična za malu proizvodnju, tj. za male zemlje. Stoga manje europske zemlje samo sakupljaju plazmu, a prerađuju je veliki centri u drugim zemljama.
- Faktor zgrušavanja koji se uvozi u našu zemlju kupuju se od najpoznatijih svjetskih proizvođača i prije primjene prolaze obveznu kontrolu Hrvatskog zavoda za kontrolu imunobioloških preparata.

 

 


Što se dogada s dozom krvi nakon darivanja?


Darovana krv se ne smije odmah primijeniti u transfuzijskom liječenju bolesnika.
- Iz darovane krvi potrebno je pripraviti krvni pripravak. Obrada i priprava doze krvinog pripravka zapocinje odmah po dolasku doze krvi u laboratorije transfuzijske ustanove.
- Centrifugiranjem se doza krvi razdvaja na osnovne sastojke koje nazivamo krvnim pripravcima: koncentrat eritrocita (crvene krvne stanice) i leukocita (bijele krvne stanice), te plazmu (tekuci dio krvi).
- Svaki krvni pripravak cuva se u posebnim uvjetima do primjene za liječenje.
- Na taj način svaki bolesnik može dobiti kvalitetan sastojak krvi koji mu je potreban za liječenje.
- Istodobno se provodi laboratorijsko ispitivanje na uzorcima krvi davatelja koji se uzimaju u svakom davanju krvi. To ispitivanje uključuje:
- odredivanje AB0 krvne grupe,
- odredivanje RhD krvne grupe,
- ispitivanje prisutnosti neuobičajenih protutjela i
- ispitivanje prisutnosti biljega zaraznih bolesti.
Za transfuzijsko liječenje se smiju primjeniti samo krvni pripravci koji zadovoljavaju kriterije kvalitete propisane Standardima za transfuzijsko liječenje.

 

 


Zašto se rade laboratorijska ispitivanja darovane krvi?


Krvni se pripravci pripravljaju iz ljudske krvi. Transfuzijom krvnih pripravaka liječe se teški bolesnici. Zbog toga mora svaka transfuzija krvi biti sigurna i djelotvorna, tj. ne smije naškoditi bolesniku.
- Laboratorijsko ispitivanje krvi uvedeno je zbog zaštite bolesnika - primatelja krvi, ali i zaštite zdravlja darivatelja krvi.
- Za liječenje se primjenjuje samo krv i krvni pripravci koji neće izazvati neželjene reakcije na transfuziju krvi.
Obvezna laboratorijska ispitivanja svake doze darovane krvi su:

1. Laboratorijsko ispitivanje prisutnosti uzročnika krvlju prenosivih bolesti.
Za liječenje se primjenjuju samo krv i krvni pripravci u kojima laboratorijskim ispitivanjem nisu dokazani uzročnici bolesti koji se prenose krvlju.
Vecina davatelja cija krv je opasna za zdravlje primatelja izdvojit će se vec u tijeku razgovora ili pregleda. Neki davatelji mogu biti zaraženi, ali ne znaju za zarazu. Njih se otkriva laboratorijskim ispitivanjem na prisutnost biljega krvlju prenosivih bolesti.
- Liječnickim pregledom prije darivanja krvi iskljucuju se od davanja osobe koje boluju od krvlju prenosivih bolesti. Unatoč pregledu darivatelja i laboratorijskom ispitivanju postoji vrlo mala opasnost prijenosa uzročnika zaraznih bolesti i zaraze transfuzijski liječenog bolesnika.
- Može se dogoditi da zaražen čovjek, bez simptoma zaraze, daruje krv. Zbog toga se uzročnici bolesti transfuzijom njegove krvi mogu prenijeti bolesniku i on može oboljeti i od te bolesti.
- U nekih osoba znaci bolesti se ne pojavljaju odmah nakon zaraze. Oni se javljaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Čovjek se osjeca dobro i zdravo, iako se u njegovoj krvi vec dugo nalazi uzročnik bolesti.
- Obveza transfuzijskih ustanova je da svaki put, svaku darovanu dozu krvi ili krvnog pripravka priredenog iz krvi ispita na prisutnost uzročnika krvlju prenosivih bolesti.
Otkrivanjem uzročnika zarazne bolesti, darivatelja se pravodobno može uputiti na liječenje. Takav se darivatelj odmah isključuje od daljnjeg darivanja krvi.

2. Laboratorijsko ispitivanje krvnih grupa
- Prije svake transfuzije krvi mora se obvezno točno odrediti i potvrditi AB0 i RhD krvna grupa darivatelja krvi i bolesnika-primatelja krvi i u njihovoj krvi ispitati jesu li prisutna neuobičajena antitijela.
- Daljnjim laboratorijskim ispitivanjima se pronalazi doza krvi koja odgovara bolesniku tj. doza koja nakon transfundiranja neće izazvati posttransfuzijsku reakciju.
Svi rezultati laboratorijskog ispitivanja liječnicka su tajna i tajnost podataka je osigurana.

 

 


Na koje se uzročnike bolesti ispituje krv darivatelja?


Nakon svakog darivanja, svaka doza krvi ili krvnog pripravka ispituje se na prisutnost uzročnika krvlju prenosivih bolesti: hepatitis B, hepatitis C, AIDS i sifilis.
Učestalost prisutnosti uzročnika krvlju prenosivih bolesti u darivatelja krvi u Hrvatskoj u 1999.g...

bolest uzročnik učestalost u RH
hepatitis B virus 0,068%
hepatitis C virus 0,035%
AIDS (SIDA) virus 0,002%
sifilis treponema pallida 0,009%

 

 


Kakav je postupak nakon što se u krvi dobrovoljnog darivatelja krvi dokaže prisutnost uzročnika zarazne bolesti?


Pravo je svakog darivatelja krvi da bude obaviješten o svom zdravlju.
- Ako neki od rezultata testiranja krvi nisu dobri, darivatelj se pismeno obavještava i savjetuje ga se o daljnjem postupanju.
- U obavijesti piše koji su testovi izvedeni, njihov rezultat, zbog kojih sve razloga testovi mogu biti pozitivni i lažno pozitivni, što rezultat testiranja znaci za davatelja, njegovu obitelj i osobe s kojima živi, može li davatelj ponovno dati krv, kada treba doci na ponovno testiranje, kome se davatelj treba obratiti radi daljnjeg ispitivanja i liječenja.
- Time je omoguceno rano otkrivanje bolesti u darivatelja krvi, što je vrlo važno za njihovo uspješno liječenje.
- Svi rezultati testiranja liječnicka su tajna i tajnost podataka je osigurana.
Nijedna doza krvi u kojoj su nadeni uzročnici zaraznih bolesti ne primjenjuje se za tranfuzijsko liječenje. Takve doze krvi uništavamo spaljivanjem.

 

 


Što je krvna grupa?


Svi ljudi imaju istu boju krvi, ali nemaju istu krvnu grupu.
Zašto?
- Krvne grupe postoje više desetaka tisuca godina i njihova uloga u razvoju i opstanku ljudskog roda bila je vrlo znacajna.
- Sve biološke funkcije krvnih grupa još nisu u potpunosti poznate i razjašnjene.
- Krvne grupe su sastavni dio membrane krvne stanice i nužne su za oblik, ulogu i život krvne stanice.
- Krvne grupe se nasljeduju od roditelja. Krvna grupa djeteta nastaje kombinacijom gena koji odreduju krvne grupe majke i oca.
- Krvne grupe su nasljedne osobine koje se tijekom života ne mijenjaju.
- Krvne grupe su vrlo znacajne u transfuzijskoj medicini. Bolesnik liječen transfuzijama krvi može bez opasnosti primiti samo transfuziju krvi svoje krvne grupe.
- Uloga krvne grupe se i dalje ispituje. Postoje cvrsti dokazi o povezanosti nekih bolesti s krvnim grupama. Npr. osobe krvne grupe 0 cešce imaju cir na želucu.

 

 


Koje krvne grupe postoje i koja je njihova rasprostranjenost?


Do danas je u ljudskom rodu otkriveno više od 600 razlicitih krvnih grupa
- Osnovne i najvažnije krvne grupe su iz sustava AB0 krvnih grupa (A, B, 0, AB) i RhD krvne grupe.
- Krvne grupe nisu jednakomjerno rasprostranjene u svim dijelovima svijeta:
Rasprostranjenost A; B; 0; AB i RhD krvnih grupa u nekim dijelovima svijeta:

AB0
krvne grupe

Hrvatska

Europa

Američki
indijanci

Eskimi

A

42%

30-40%

12%

43%

0

34%

34-50%

88%

53%

17%

9-17%

0

1,5%

AB

7%

3-6,5%

0

1,5%

 

RhD krvna
grupa

Hrvatska

Europa

Kinezi

RhD poz.

85%

85%

100%

RhD neg.

15%

15%

0


U Hrvatskoj, od prikupljenih 100 doza darovane krvi možemo ocekivati da cemo dobiti:

36 doza A Rh poz.

29 doza 0 Rh poz.

6 doza A Rh neg.

5 doza 0 Rh neg.



14 doza B Rh poz.

6 doza AB Rh poz.

3 doze B Rh neg.

1 dozu AB Rh neg.

 

 


Jesu li neke krvne grupe bolje od drugih?


Ne postoje bolje ili lošije krvne grupe. Postoje samo cešce i rjede krvne grupe.
- Krvna grupa je osobina svakog čovjeka. To je samo jedna od osobina po kojoj se jedan čovjek razlikuje od drugih ljudi.
- Krvna grupa je dobra koliko je i čovjek dobar.
Sudbina zapisana u krvnoj grupi?
Nedavno su japanski znanstvenici pokušali povezati krvne grupe i karakterne osobine ljudi. Ne postoje znanstveni dokazi za takvu povezanost tj. ne može se karakter ljudi odrediti krvnom gupom.
Prof. Yamoto: Krvne grupe i karakterne osobine ljudi

A

B

0

AB

odgovorni razumni spretni osebujni
provokativni promjenjiva
mišljenja
kreativni osjećajni
čvrsta karaktera pošteni željni isticanja proturječna
karaktera
organizatori slobodoumni vedri tvrdoglavi
sumnjičavi tolerantni strastveni promišljeni

 

 


Koja su najcešca bolesna stanja u kojih se primjenjuje liječenje transfuzijama krvi?


Transfuzijsko liječenje je preduvjet mnogih medicinskih zahvata u liječenju i spašavanju života.
- Transfuzije krvi se najcešce primjenjuju u slijedecim stanjima: anemija, krvarenje, operacije na srcu i velikim krvnim žilama, zlocudne bolesti, presadivanje organa, presadivanje koštane srži, opekline, liječenje novorodencadi.

 

 


Koliko je krvi potrebno za liječenje bolesnika?


Na potrošnju krvi i krvnih pripravaka prije svega utjece stupanj medicinske razvijenosti, ali i način transfuzijskog liječenja bolesnika.
- 10 do 15% svih bolesnika u bolnicama liječi se transfuzijama krvi. Prosjecno se po bolesniku primijeni 3 do 5 doza krvi ili krvnih pripravaka.
- Od oko 160 000 sakupljenih doza krvi godišnje u Republici Hrvatskoj, pripravi se oko 350 000 doza krvnih pripravaka.
- Za potrebe zdravstva grada Zagreba treba osigurati oko 70 000 sakupljenih doza krvi godišnje, što znaci da je potrebno prikupiti krv od oko 250 darivatelja krvi dnevno. Iz sakupljenih doza krvi pripravi se oko 170 000 krvnih pripravaka za potrebe liječenja bolesnika u Zagrebu.
- Kada je broj darovanih doza manji, nastaju poteškoce u liječenju bolesnika. Neki se kirurški zahvati odgadaju i produžuje se vrijeme oporavka bolesnika.

 

 


Zašto su u Zagrebu najveće potrebe za krvi i krvnim pripravcima?


U Zagrebu živi oko 1 milijun stanovnika. U zdravstvenim ustanovama grada Zagreba liječi se bolesnici iz svih krajeva Hrvatske. Liječe se bolesnici oboljeli od teških bolesti koje nije moguce liječiti u zdravstvenim ustanovama manjih gradova.
- Svake 3 minute za liječenje bolesnika u Zagrebu potrebna je 1 doza krvnog pripravka.
- Bolnice u kojima se rade kirurški zahvati na srcu i velikim krvnim žilama, transplatacije koštane srži kao i drugi teški kirurški i internisticki zahvati, pružaju bolesnicima zdravstvenu uslugu svjetske razine. Time je omoguceno kvalitetno liječenje bolesti i bolesnih stanja zbog kojih se donedavno moralo odlaziti na liječenje u druge zemlje.

 

 


Zašto nastaju nestašice krvi?


Krv nije moguce proizvesti na umjetan način. Jedini izvor tog lijeka je čovjek-darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim darivateljima krvi. Zbog toga je potrebno uvijek imati dovoljan broj darivatelja krvi, a time i dovoljne količine krvnih pripravaka u pripremi kako bi se osiguralo brzo i kvalitetno liječenje bolesnika.
- Optimalna je situacija kada postoji ravnoteža izmedu potreba bolesnika za krvnim pripravcima, količine sakupljene krvi i proizvedenih krvnih pripravaka i derivata plazme.
- Za jednakomjernu opskrbu bolnica dovoljnim količinama krvi potrebno je dobro organizirano dobrovoljno davalaštvo krvi u zemlji. Mora se postici prosjek vec od 50 darivatelja krvi na 1000 stanovnika. U Hrvatskoj je prosjek 38 darivatelja na 1000 stanovnika.
Potrebe za krvi podjednake su tijekom cijele godine, a nestašice krivi se opažaju povremeno i sezonski.
- Manje nestašice krvi odnose se na nedostatke krvi i krvnih pripravaka pojedinih krvnih grupa. Takve nestašice nastaju povremeno i traju samo nekoliko dana. Manje nestašice nastaju zbog toga što se u isto vrijeme liječi više bolesnika iste krvne grupe. Najcešce su to bolesnici s krvnim grupama koje su rjede zastupljene u našem pucanstvu kao npr.: AB pozitivna i Rh negativne krvne grupe.
- Veće nestašice, nestašice krvi i krvnih pripravaka svih krvnih grupa javljaju se sezonski. Povezane su uz vrijeme ljetnih i zimskih godišnjih odmora, te uz dane državnih praznika i blagdana. U to vrijeme veci broj radnih organizacija ne radi, smanjen je broj akcija darivanja krvi, odnosno, manji broj davatelja dolazi darivati krv.
Dobro organiziranom promidžbom darivanja krvi i planskim organiziranjem akcija darivanja krvi moguce je sprijeciti nestašice.

 

 


Što su krvni pripravci?


Svaka doza darovane krvi sadrži sve krvne stanice i krvnu plazmu. U transfuzijskom liječenju bolesnika smije biti liječen samo krvnim sastojcima koji mu nedostaju. Stoga se svaka uzeta doza krvi razdvaja na više dijelova. Izdvajaju se stanice i plazma. Tako izdvojene dijelove darovane doze krvi nazivamo krvnim pripravkom.
- Iz jedne doze krvi najcešce se dobivaju 4 krvna pripravka:
- koncentrat eritrocita
- koncentrat trombocita
- koncentrat leukocita
- plazma
- Iz njih se može dobiti još niz drugih krvnih pripravaka.
Iz jedne doze darovane krvi pripravlja se više raznih krvnih pripravaka kojima se može liječiti više bolesnika.

Doza:

Krvne stanice

  • Koncentrat eritorcita
  • Koncentrat eritorcita sa smanjenim brojem leukocita (filtrirani eritrociti)
  • Koncentrat opranih eritrocita
  • Koncentrat trombocita
  • Koncentrat trombocita sa smanjenim brojem leukocita (filtrirani trombociti)
  • Koncentrat leukocita

Plazma

  • Svježe smrznuta plazma
  • Plazma za frakcije (albumin, fibrinogen, krioprecipitat, faktori zgrušavanja, gamaglobulini)

 


Kako i koliko dugo se krv i krvni pripravci mogu cuvati?


Krvni se pripravci cuvaju na temperaturi i u uvjetima koji su najbolji za krvni sastojak koji je u njemu u najvecoj količini i od njega se ocekuje djelovanje u transfuzijskom liječenju bolesnika. Rok valjanosti nije isti za sve krvne sastojke i on ovisi o uvjetima cuvanja.
U svakoj dozi krvi nalaze se krvne stanice i krvna plazma. Krvne stanice su žive. Nakon transfuzij, one žive i obavljaju svoju ulogu u bolesnikovu krvotoku. Sve krvne stanice ne žive jednako dugo i zato se razlikuje dužina cuvanja koncentrata tih stanica pripravljenih iz darovane krvi:
- koncentrati eritrocita: cuvaju se u hladnjacima na temperaturi od +1 do +6°C do 35 dana,
- koncentrati trombocita: cuvaju se u posebnom inkubatoru na temperaturi od +24°C do 5 dana uz stalno miješanje.
- koncentrati leukocita: cuvaju se samo 8 sati.
Krvna plazma se odmah zamrzava ili se šalje na daljnju preradu:
- svježe smrznuta plazma: cuva se u hladnjacima na temperaturi nižoj od -30°C do 1 godine dana.
- derivati plazme: cuvaju se više godina u hladnjaku na +4°C ili na sobnoj temperaturi.
Zbog kratkog roka cuvanja krvnih pripravaka potreban je ravnomjeran, svakodnevni dolazak dobrovoljnih darivatelja krvi kako bi na zalihama uvijek bile potrebne količine svih krvnih pripravaka.

 

 


Što je transfuzijsko liječenje?


Transfuzijsko liječenje nije slicno ni jednom drugom liječenju. U transfuzijskom liječenju bolesnik je liječen krvnim pripravcima ili derivatima plazme pripremljenim od ljudske krvi. Stoga je transfuzijsko liječenje slicnije transplataciji nego uobičajenom liječenju.
- Transfuzijama krvnih pripravaka i derivata plazme nadoknaduje se stanice ili bjelancevine koje nedostaju bolesniku. Manjak stanica ili bjelancevina nije uzrok bolesti nego posljedica bolesti i može imati razne uzroke.
- Transfuzijsko liječenje je supstitucijsko liječenje kojim je omoguceno održavanje krvnih funkcija, ali ono ne djeluje na uzrok bolesti.

 

 


Kako krv pomaže u liječenju bolesnika?


Krv je dragocjen lijek kojim se spašavaju životi. Zahvaljujuci plemenitosti dobrovoljnih darivatelja krvi, taj lijek dobivaju bolesnici kojima je potrebno transfuzijsko liječenje.
Svaki sastojak krvi ima posebnu i važnu funkciju u organizmu:
-eritrociti su crvene krvne stanice koje prenose kisik do svih organa u tijelu. Koncentrati eritrocita najcešce se primjenjuju tijekom vecih operativnih zahvata i u liječenju anemija. Jedna doza koncentrata eritrocita podiže u bolesnika vrijednost hemoglobina za 1 gram.
-trombociti su krvne plocice znacajne za zgrušavanje krvi. Koncentrati trombocita najcešce se primjenjuju u ljecenju bolesnika koji krvare, pri liječenju leukemija i raznih tumora, te transplatacije koštane srži. Jedna doza koncentrata trombocita podiže broj trombocita u bolesnika za 20 do 30 tisuca.
- leukociti su više razlicitih vrsta bijelih krvnih stanica (granulociti, limfociti, monociti itd.), koje sudjeluju u imunološkoj reakciji i brane organizam od virusa, bakterija i drugih uzročnika bolesti.
- plazma je tekuci dio krvi koji prenosi krvne stanice te razne bjelancevine, faktore zgrušavanja krvi, hormone, minerale i vitamine po cijelom organizmu.
- svježe smrznuta plazma primjenjuje se u liječenju opeklina i za naknadu volumena krvotoka kod vecih krvarenja. Posebnim tehnološkim postupkom iz plazme se proizvode derivati plazme: preparati faktora zgrušavanja, albumin, fibrinogen i imunoglobulini.

 

 


Koliko je sigurna transfuzija krvi u Hrvatskoj?


Svaki medicinski zahvat ima odredeni rizik. Mnogi bolesnici i njihove obitelji zabrinuti su zbog moguceg prijenosa nekih bolesti transfuzijama krvi (hepatitis B iC, AIDS, sifilis, bakterijska infekcija).
- Krvni pripravci koji se pripravljaju u Hrvatskoj izuzetno su sigurni.
- Liječenje transfuzijama krvi u Hrvatskoj je sigurno jednako kao u zemljama zapadne Europe. U Hrvatskoj se primjenjuju jednaki testovi u provjeri krvi i na jednak način pripravljaju krvni pripravci kao u zemljama zapadne Europe.
- Za sigurnost krvi odgovorne su razne organizacije:
a) Državni organi: Sabor, ministarstva, povjerenstva i drugi organi donose zakone, propise, standarde, preporuke, pravilnike i druge akte o organizaciji transfuzijske djelatnosti, vrsti i načinu testiranja krvi, odgovornosti za rad svih transfuzijskih jedinica i načinu primjene krvi.
b) Hrvatski Crveni križ i Transfuzijska služba odgovorni su za redovitu i dostatnu opskrbu zdravstva krvlju i krvnim pripravcima, uspješnu promidžbu i planirano organiziranje akcije darivanja krvi.
c) Transfuzijske jedinice dužne su i odgovorne za primjenu postojecih zakonskih akata, savjesno i pravilno uzimanje krvi, testiranje krvi i proizvodnju sigurnih krvnih pripravaka, ispravno cuvanje i pravodobnu opskrbu zdravstvenih ustanova dovoljnim količinama krvi, te redovito obavještavanje državnih organa i javnosti o problemima u radu transfuzijske službe i stanju raspoloživih zaliha krvi.
d) Zdravstvene ustanove i medicinsko osoblje odgovorni su za pravilno cuvanje krvnih pripravaka i strucnu primjenu pri liječenju.
e) Dobrovoljni darivatelji krvi imaju moralnu obvezu dati iskrene odgovore o svom zdravstvenom stanju pri liječnickom pregledu prije svakog darivanja krvi. Osobe ne smiju darivati krv ako sumnjaju ili znaju da primjena njihove krvi može štetiti bolesnikovu zdravlju.

 

 


Što je poslijetransfuzijska reakcija?


Poslijetransfuzijske reakcije nedjeljiv su dio transfuzijskog liječenja. One se opažaju u oko 1 do 3% bolesnika u kojih je primjenjena transfuzija.
- Krv je tekucina složenog sastava. Transfuzijom krvnih pripravaka unose se razni biološki aktivni sastojci koji se nalaze u krvnim pripravcima u isto tako složenu bolesnikovu krv.
- Nuspojave transfuzijskog liječenja posljedica su razlika u sastavu krvi ili krvnih sastojaka izmedu bolesnika i davatelja ili su posljedica pogrešaka u radu.
-Reakcije na pojedine sastojke transfundirane krvi najcešce nastaju zbog: transfuzija krvi neodgovarajucih krvnih grupa, reakcija na leukocite (bijele krvne stanice) i trombocite (krvne plocice), reakcije na sastojke plazme i reakcije na bakterijama zagadenu krv.
- Najteže su reakcije na transfuziju eritrocita (crvene krvne stanice) neodgovarajuce krvne grupe iz sustava AB0 krvnih grupa. U ljudskoj krvnoj plazmi se stalno nalaze prirodna antitjela koja odmah reagiraju s eritrocitima za organizam stranih krvnih grupa AB0 sustava. Takva reakcija može uzrokovati smrt bolesnika.
Na primjer:
Ante ima krvnu grupu A. Branko ima krvnu grupu B. Ante ima u svojoj krvi stalno prisutna protutjela protiv eritrocita krvne grupe B.
Ako Ante primi transfuziju krvi od Branka u njegovim krvnim žilama će nastat vrlo brza i burna reakcija. Njegova prirodna anti-B antitjela će uništiti sve transfundirane eritrocite krvne grupe B. Eritrociti se raspadaju. To nazivamo hemoliza eritrocita. To je teška reakcija na transfuziju koja može biti smrtonosna.
U pravilu se u krvi ne nalaze antitjela protiv RhD faktora. Medutim, transfuzija RhD pozitivne krvi RhD negativnom bolesniku izazvat će stvaranje anti-D antitjela. Pri ponovnoj primjeni RhD pozitivne krvi taj će bolesnik imati reakciju na transfuziju krvi.
Prije svake transfuzije krvi mora se obvezno točno odrediti ili provjeriti AB0 i RhD krvna grupa darivatelja krvi i krvna grupa bolesnika-primatelja krvi i u njihovoj krvi ispitati jesu li prisutna neuobičajena antitjela. Daljnjim laboratorijskim ispitivanjima se pronalazi doza krvnog pripravka koja odgovara bolesniku tj. doza koja nakon transfundiranja neće izazvati posttransfuzijsku reakciju.

 

 


Može li bolesnik zahtjevati da primi krv samo od članova svoje obitelji ili prijatelja?


Neki bolesnici žele biti liječeni s krvlju članova svoje obitelji ili od prijatelja. Oni vjeruju da je njihova krv sigurnija nego krv nepoznatoga dobrovoljnog darivatelja krvi.
Članovi obitelji ili prijatelji mogu dati krv za odredenog bolesnika ako sva laboratorijska ispitivanja njihove krvi odgovaraju bolesniku. Takvo darivanje krvi nazivamo usmjereno darivanje krvi.
Medutim, mnoga ispitivanja su dokazala da usmjereno darivanje krvi nije sigurnije od krvi nepoznatih dobrovoljnih darivatelja krvi.
-Krv bliskih članova obitelji može izazvati imunološke reakcije.
-Neki članovi obitelji ili prijatelji će u potpunosti prešutjeti bolesti koje imaju jer samo oni za njih znaju. Često prešućuju rizicna ponašanja zbog kojeg ne bi smjeli dati krv. Oni to cine jer žele da se njihovo odbijanje da daruju krv shvati kao nedostatak želje za pomoc bolesniku.
Najsigurnija je krv redovnih dobrovoljnih darivatelja krvi jer je njihova krv više puta testirana na prisutnost uzročnika krvlju prenosivih bolesti. Oni krv daruju nepoznatom bolesniku iz u potpunosti humanih razloga te su vrlo iskreni pri liječnickom pregledu prije darivanja. Redovitim darivanjem imaju česte kontakte s djelatnicima u transfuzijskoj ustanovi te su bolje obaviješteni o koristi ili štetnosti darivanja krvi za bolesnika.

 

 


Može li se krv darivati za vlastite potrebe?


Krv se može darivati za vlastite potrebe transfuzijskog liječenja. Smatra se da je transfuzija autologne krvi najsigurniji način transfuzijskog liječenja.
Ljudi koji daju krv ili krvne sastojke za potrebe svojeg transfuzijskog liječenja nazivaju se davateljima autologne krvi.
- Količina krvi koja se daje ograničena je težinom bolesnikova zdravstvenog stanja.
-Transfuzija autologne krvi najčešce se primjenjuje u bolesnika za koje se unaprijed planira kirurški zahvat (tzv. hladne operacije). Najčešce su to ortopedski operativni zahvati.
- Krv namjenjena autolognoj transfuziji može biti prikupljena prije, za vrijeme ili odmah nakon operativnog zahvata.
- Odluku o davanju krvi za vlastite potrebe dogovorno donose bolesnikov liječnik, kirurg, transfuziolog i sam bolesnik.
- Svrha autolognih transfuzija je:
a) spriječavanje prijenosa uzročnika zaraznih bolesti i drugih imunoloških poslijetransfuzijskih reakcija,
b) liječenje bolesnika koji iz religioznih ili drugih razloga ne žele biti transfundirani krvlju drugog čovjeka,
c) smanjenje problema liječenja bolesnika s rjetkim krvnim grupama,
d) smanjenje problema povremenih nestašica krvi.

 

 


Postoji li umjetna krv?


Nastojanja da se krv nadomjesti umjetnim proizvodom za sada nisu u potpunosti uspješna. Krv sadrži žive stanice i bjelančevine s raznolikim svojstvima i načinom djelovanja koja je nemoguće u potpunosti stvoriti izvan ljudskog organizma.
Pojedine dijelove krvi može se zamjeniti / nadoknaditi nekim proizvedenim lijekovima:
- Zamjenici plazme: primjenjuju se kao kratkotrajna nadoknada volumena krvi.
- Genetskim inžinjeringom proizvedeni faktori zgrušavanja: jednako su uspješni u liječenju bolesnika kao oni dobiveni iz ljudske krvi. Njihova proizvodnja je vrlo skupa.
- Faktori rasta: to su preparati koji potiču rast i razvoj krvnih stanica. Prihvaćeni su u liječenju nekih bolesti. Njihova proizvodnja je vrlo skupa.
- Otopine koje umjesto krvi i eritrocita transportiraju kisik: još su u postupku ispitivanja.
Unatoč uspješnim istraživanjima, prava zamjena za krvne stanice neće biti u primjeni još mnogo godina.